Psihijatar dr Vladimir Đurić podelio je poruku o odnosu odrasle dece i roditelja koja je privukla veliku pažnju na društvenim mrežama. Rečenice o ljubavi, kajanju i sposobnosti da razumemo svoje roditelje posebno će pogoditi svakoga ko je tek u odraslom dobu počeo drugačije da gleda na svoje detinjstvo.
Odnos roditelja i dece menja se tokom čitavog života. Dok smo mali, roditelji su za nas ljudi koji bi trebalo da imaju odgovor na gotovo svako pitanje. U tinejdžerskim godinama često počinjemo da primećujemo njihove mane, a tek mnogo kasnije shvatamo da su i oni ljudi sa sopstvenim strahovima, greškama i životnim okolnostima.
Upravo o tome govori poruka koju je na Fejsbuku podelio srpski psihijatar dr Vladimir Đurić.
„Bitno da padne slika na plaži“ Slađana potkačila mame koje vode bebe na more, nastao haos na mreži
Ispovest žene kojoj usvojeni sin otkriva porodičnu tajnu: „Dve nedelje nakon što sam ga dovela kući, rekao je nešto zbog čega sam se umalo onesvestila“
Ovo su mesta u Srbiji gde se rađa najviše beba: Osam opština odoleva negativnom trendu, država pojačava podršku porodicama
On je napisao da odavno nije pročitao ništa pametnije, a zatim preneo nekoliko rečenica koje su ga očigledno navele na razmišljanje.
„Većina odraslih i dalje živi za odobravanje svojih roditelja“
U objavi koju je podelio navodi se:
„Većina odraslih i dalje živi za odobravanje svojih roditelja, stalno pokušavajući da dobiju ljubav koju nisu dobili kao deca. Živeti život za nekog drugog vodi samo u jednom smeru – ka kajanju. Najvažnija veština koju treba razviti kao odrasla osoba je sposobnost da razočarate.“
Iako poslednja rečenica na prvi pogled može zvučati grubo, ona otvara pitanje sa kojim se mnogi susreću tek kada odrastu: da li život donosimo prema sopstvenim željama ili i dalje pokušavamo da budemo dete kakvo su naši roditelji želeli?

Želja za roditeljskim odobravanjem ne prestaje nužno sa detinjstvom
Dete prirodno traži sigurnost i prihvatanje od svojih roditelja. Međutim, komplikacije mogu nastati kada potreba da mama ili tata budu zadovoljni svakom našom odlukom ostane snažna i decenijama kasnije.
Izbor škole, fakulteta, partnera, posla, mesta u kojem ćemo živeti, odluka o braku, pa čak i način na koji ćemo jednog dana podizati sopstvenu decu – sve su to oblasti u kojima mišljenje roditelja može imati veliki uticaj.
Problem nastaje onda kada odrasla osoba svoje potrebe stalno stavlja u drugi plan samo da nekoga ne bi razočarala.
Zbog toga poruka koju je Đurić podelio ne govori nužno o odbacivanju roditelja, već o sposobnosti odraslog čoveka da prihvati da se njegovi izbori ponekad neće dopasti ljudima koje voli.
Možete voleti roditelje, a ipak im reći „ne“
Odrastanje ne znači da ljubav prema roditeljima prestaje. Naprotiv, mnogi tek kada sami postanu roditelji počinju jasnije da razumeju koliko je brige, odricanja i straha pratilo njihovo odrastanje.
Ali bliskost ne podrazumeva da roditelj i odraslo dete moraju da budu saglasni oko svega.
Moguće je voleti majku i ne prihvatiti njen savet. Poštovati oca i izabrati drugačiji životni put. Saslušati roditelje, a na kraju ipak doneti sopstvenu odluku.
I upravo tu rečenica o „sposobnosti da razočarate“ dobija drugačiji smisao.
Ne kao poziv da namerno povređujemo roditelje, već kao prihvatanje činjenice da ne možemo izgraditi sopstveni život ako nam je jedini kriterijum da nikoga nikada ne razočaramo.
A onda se uloge promene
Ova tema ima još jednu stranu koju roditelji možda još bolje razumeju.
Dete koje danas traži naše odobravanje jednog dana će odrasti. Imaće svoje stavove, partnera, možda svoju decu i život koji neće uvek izgledati onako kako smo ga mi zamišljali.
I tada se možda najteži deo roditeljstva više neće sastojati u tome da dete zaštitimo ili mu kažemo šta treba da radi.
Biće potrebno da ga pustimo da izabere.
Čak i kada bismo mi izabrali drugačije.
Zato je poruka koju je dr Đurić podelio zanimljiva i roditeljima i odrasloj deci: ljubav ne mora da znači potpuno slaganje, a razočarati nekoga nije isto što i prestati da ga volite.