Razvod retko predstavlja jednostavnu odluku, posebno kada supružnici imaju decu. Pored pitanja da li je zajednički život moguće nastaviti, roditelje često najviše brine kako će rastanak uticati na dete i kakve će uspomene iz porodičnog doma poneti kroz život.
O braku, roditeljstvu i odnosima koji nas oblikuju od najranijeg detinjstva govorio je i Vladeta Jerotić, srpski neuropsihijatar, psihoterapeut i pisac. U svojim razmišljanjima često je isticao značaj prvih godina života i atmosferu u kojoj dete odrasta. Jedna od njegovih često prenošenih teza odnosi se i na razvod roditelja. Jerotić je izneo stav da, ukoliko je razvod neizbežan, ne treba dugo odlagati rastanak kada supružnici više ne mogu da funkcionišu zajedno. Ipak, njegovu izjavu važno je posmatrati kao lični stručni stav iz vremena u kojem je izrečena, a ne kao univerzalno pravilo. Svaka porodica ima drugačije okolnosti, a dobrobit deteta zavisi od brojnih faktora, uključujući kvalitet odnosa roditelja, nivo konflikta i način na koji se razvod sprovodi.
Šta je Jerotić govorio o razvodu?
U jednom od svojih izlaganja Jerotić je rekao:
Imate tinejdžera koji koristi Vocap? Roditelji dobijaju nove kontrole – neke stvari ipak nećete moći da vidite
Srbija misli na najmlađe i gradi za njih: Novi vrtić u Mladenovcu otvara vrata za 140 mališana
Oboje roditelja zdravi, a dete nasledi bolest: Kako mama i tata mogu godinama da nose gen, a da to uopšte ne znaju
„Ako je razvod braka neminovnost, najbolje je da se ona dogodi kada dete ima najviše tri godine i da roditelji ubrzo potom stupe u nove bračne zajednice.“
Ovakav stav danas treba čitati u širem kontekstu njegovih razmišljanja o ranom detinjstvu. On je smatrao da dete u prvim godinama života veoma intenzivno upija atmosferu iz svog doma i odnos između roditelja. To, međutim, ne znači da postoji univerzalno „pravi“ uzrast za razvod. Savremeni pristupi razvodu i razvoju dece naglašavaju da na dete ne utiče samo činjenica da su se roditelji razveli, već i ono što se u porodici dešava pre, tokom i nakon rastanka.
„Dete do treće godine je upijajući um“
Jerotić je veliku pažnju posvećivao najranijem periodu detinjstva. Govoreći o odnosu roditelja, isticao je koliko dete posmatranjem usvaja obrasce ponašanja koji mu kasnije mogu postati poznati i bliski.
„Dete do kraja treće godine je upijajući um, kao sunđer je.“
Prema njegovom tumačenju, bilo bi važno da dete u prvim godinama života vidi ljubav, bliskost i međusobno poštovanje roditelja. Smatrao je da se takva iskustva mogu odraziti na način na koji će dete kasnije graditi sopstvene partnerske odnose. Drugim rečima, dete ne uči o ljubavi i odnosima samo kroz ono što mu roditelji govore. Ono posmatra kako razgovaraju, kako rešavaju nesuglasice, kako pokazuju nežnost i kako se ponašaju kada dođe do konflikta.
Dete pamti ono što svakodnevno gleda
Jerotićeva razmišljanja o porodici često su se vraćala upravo na ovaj obrazac: ono što dete vidi u svom domu može postati deo njegove slike o tome kako partnerski odnos izgleda. To može da se odnosi i na pozitivna i na negativna iskustva. Ako dete odrasta uz bliskost, poštovanje i otvorenu komunikaciju, takav odnos može doživljavati kao poznat obrazac. Isto tako, stalne svađe, hladnoća ili nedostatak sigurnosti mogu ostaviti drugačiji trag. Zbog toga se pitanje razvoda ne može svesti samo na broj godina koje dete ima. Mnogo je važnije kakva je atmosfera u domu i kako roditelji nastavljaju da se ponašaju prema detetu nakon razdvajanja.
Roditeljstvo kao zajednička odgovornost
Jerotić je govorio i o samoj želji za roditeljstvom, kao i o odgovornosti koju ona nosi. U svojim izlaganjima doticao se različitih porodičnih situacija, uključujući odnose između dece i roditelja koji nisu bili prisutni tokom njihovog odrastanja. Posebno je naglašavao emocionalnu dimenziju roditeljstva i značaj prisustva odraslih u životu deteta. Njegove poruke o porodici zato se mogu posmatrati šire od samog pitanja razvoda. U centru je dete i iskustvo koje nosi iz najranijih godina – način na koji je doživljavalo ljubav, sigurnost, bliskost, ali i način na koji su odrasli rešavali probleme. Kada je razvod već neizbežan, najvažnije pitanje zato nije samo „Kada se razvesti?“, već i kako zaštititi dete od nepotrebnog konflikta i omogućiti mu stabilan odnos sa oba roditelja, kada god je to moguće.