Trudnoća sama po sebi ne znači da je svako bolovanje plaćeno 100 odsto. Važni su razlog zbog kojeg je otvoreno, osnovica za obračun i prethodno osiguranje, a česta je zabluda i da žena mora da radi svih 12 meseci.

Jedna od čestih nedoumica budućih mama jeste koliko će novca primati ako tokom trudnoće moraju na bolovanje. Mnoge žene veruju da sama trudnoća automatski znači da će tokom svakog bolovanja dobijati 100 odsto zarade, ali propisi u Srbiji prave važnu razliku.

Ključno je zbog čega je bolovanje otvoreno.

Ako je trudnica privremeno sprečena za rad zbog bolesti ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće, naknada iznosi 100 odsto od utvrđenog osnova. Međutim, ako je razlog obična bolest ili povreda van rada koja nije povezana sa održavanjem trudnoće, primenjuje se opšte pravilo prema kojem naknada iznosi 65 odsto od osnova.

Možda vas zanima

To znači da nije presudna samo činjenica da je žena trudna, već osnov po kojem je lekar utvrdio privremenu sprečenost za rad.

Kada trudnica dobija 100 odsto?

Zakon o zdravstvenom osiguranju izričito prepoznaje privremenu sprečenost za rad „zbog bolesti ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće“ kao poseban osnov bolovanja.

U tom slučaju naknada je 100 odsto od osnova za naknadu zarade.

Tokom prvih 30 dana takvog bolovanja naknadu obezbeđuje poslodavac iz svojih sredstava. Od 31. dana naknada i dalje ukupno iznosi 100 odsto osnova, ali se finansira tako što se 65 odsto obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, a 35 odsto iz budžeta Republike Srbije.

Za trudnicu je, dakle, najvažnije da se procenat ne spušta zbog toga što je bolovanje potrajalo duže od mesec dana – ako je otvoreno zbog bolesti ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće, zakonski propisana naknada ostaje 100 odsto od utvrđenog osnova.

A kada može da bude 65 odsto?

Tu nastaje zabuna.

Trudnica, kao i bilo koji drugi zaposleni, može da bude privremeno sprečena za rad iz razloga koji nije povezan sa održavanjem trudnoće.

Za bolovanje zbog obične bolesti ili povrede van rada Zakon propisuje naknadu od 65 odsto od osnova.

Dakle, nije pravilo: „Trudna sam, zato je svako moje bolovanje 100 odsto.“

Razlog bolovanja pravi razliku.

Ali šta zapravo znači „100 odsto“?

Ovo je možda i najvažnija stvar koju buduće mame treba da znaju.

Sto odsto naknade ne mora da znači isti iznos kao poslednja plata koju je žena dobila.

Reč je o 100 odsto osnova za naknadu zarade, a način na koji se taj osnov utvrđuje propisan je zakonom.

Za naknadu koja se isplaćuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, osnov za zaposlenog čini prosečna zarada ostvarena u 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad.

Zato žena koja je, na primer, neposredno pre otvaranja bolovanja dobila povišicu ne treba automatski da očekuje da će naknada biti jednaka njenoj poslednjoj, većoj plati. U obračun ulazi propisani period.

RFZO u dokumentaciji za isplatu naknade upravo traži potvrdu o ostvarenoj zaradi za 12 meseci koji prethode mesecu početka bolovanja. Ako je žena tokom tog perioda radila kod više poslodavaca, uzimaju se podaci o zaradi iz odgovarajućih perioda kod tih poslodavaca.

Šta ako nije radila svih 12 meseci?

Ovde postoji još jedna veoma česta zabluda: da žena mora neprekidno da radi svih 12 meseci kako bi imala pravo na naknadu od 100 odsto zbog održavanja trudnoće.

To nije isto što i pravilo o 12 meseci koji se koriste za obračun osnovice.

Zakon propisuje da, ako osiguranica ispunjava uslov prethodnog osiguranja, ali nije ostvarivala zaradu u svih 12 kalendarskih meseci koji prethode mesecu početka bolovanja, za mesece u kojima je ostvarila zaradu uzimaju se te zarade, dok se za mesece u kojima zarade nije bilo u osnov uračunava minimalna zarada za te mesece.

Dakle, nije tačno jednostavno sabrati nekoliko plata, a za sve ostale mesece staviti nulu.

A šta znači „prethodno osiguranje“?

Ovo je druga stvar koju ne treba mešati sa periodom od 12 meseci za obračun.

Prema važećem Zakonu o zdravstvenom osiguranju, za puno ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja potrebno je najmanje tri meseca neprekidnog osiguranja ili šest meseci sa prekidima u poslednjih 18 meseci.

Ako osoba u trenutku nastanka privremene sprečenosti za rad nema potreban prethodni staž osiguranja, Zakon ipak predviđa pravo na naknadu u visini minimalne zarade za mesec za koji se naknada isplaćuje.

Zato tvrdnja „ako nije radila 12 meseci, nema pravo na 100 odsto“ nije precizna. Period od 12 meseci služi za utvrđivanje osnovice, dok je uslov prethodnog osiguranja zasebno pitanje.

Primer koji najlakše objašnjava razliku

Zamislimo zaposlenu trudnicu kojoj lekar otvori bolovanje zbog komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće.

Ako ispunjava uslove osiguranja, njoj pripada 100 odsto utvrđenog osnova.

Ali ako je njena trenutna plata, recimo, nedavno povećana, to ne znači nužno da će primiti baš taj poslednji iznos. Kod naknade na teret zdravstvenog osiguranja gleda se propisani obračunski period i na osnovu njega određuje osnovica.

S druge strane, ako ista trudnica otvori bolovanje zbog razloga koji se tretira kao obična bolest van rada, a ne zbog bolesti ili komplikacija povezanih sa održavanjem trudnoće, primenjuje se odgovarajuće pravilo za taj osnov bolovanja – koje je kod obične bolesti 65 odsto osnova.

Četiri stvari koje buduće mame često pomešaju

Najjednostavnije rečeno: trudničko bolovanje zbog bolesti ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće nosi 100 odsto utvrđenog osnova; obična bolest van rada po pravilu 65 odsto; 100 odsto ne znači nužno iznos poslednje plate; a 12 meseci je obračunski period i ne znači da žena mora da bude zaposlena svih 12 meseci da bi uopšte imala pravo na naknadu.

U konkretnom slučaju konačan obračun zavisi od osnova bolovanja, prethodnog osiguranja i podataka o zaradi, pa se za tačan iznos treba obratiti poslodavcu odnosno RFZO-u.

Paragraf/RFZO

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Pridružite se

Ostavi komentar