Dete
Dete
Iako odrasli ovaj period često doživljavaju kao srećan i uzbudljiv, za dete on može doneti zbunjenost, nesigurnost, ljubomoru i strah da više neće imati isto mesto u porodici. Upravo zato je važno da priprema za dolazak bebe počne na vreme i da dete kroz ceo proces oseća da je i dalje jednako voljeno i važno.
Prvi korak je razgovor prilagođen uzrastu deteta. Maloj deci nisu potrebna duga objašnjenja, već jednostavne i konkretne informacije. Važno je da dete zna da će beba doći, da će u početku mnogo spavati i plakati i da će joj biti potrebna pomoć odraslih. Starijoj deci može se objasniti više detalja o tome kako izgleda život sa bebom i kako će se svakodnevica promeniti.
Mnogi roditelji prave grešku kada novu bebu predstavljaju isključivo kao najboljeg druga za starije dete. Iako je namera dobra, prevelika očekivanja mogu izazvati razočaranje jer beba u početku ne može da se igra niti da uzvraća pažnju. Mnogo je korisnije pričati realno i smireno o tome šta dete može da očekuje.
Uključivanje starijeg deteta u pripreme često pomaže da se oseća važno i povezano sa novom situacijom. Dete može birati garderobu za bebu, pomagati oko sređivanja sobe ili zajedno sa roditeljima pakovati stvari za porodilište. Važno je, međutim, da dete ne dobije osećaj prevelike odgovornosti niti ulogu malog roditelja.
Jedna od najvažnijih stvari jeste očuvanje rutine. Deca osećaju sigurnost kroz poznate obrasce dana, pa velike promene treba izbegavati neposredno pred dolazak bebe. Ako dete treba da krene u vrtić, promeni sobu ili prestane da koristi pelene, bolje je da se te promene dese ranije ili nakon perioda prilagođavanja na bebu.
Roditelji često očekuju da starije dete odmah zavoli bebu, ali emocije mogu biti pomešane. Ljubomora, povlačenje, regresija u ponašanju ili potreba za dodatnom pažnjom potpuno su normalne reakcije. Neka deca ponovo traže cuclu, žele da ih roditelji nose ili počinju češće da plaču. To ne znači da je dete bezobrazno ili razmaženo, već da pokušava da se izbori sa velikom promenom.
Važno je izbegavati rečenice poput: „Ti si sada veliki“ ili „Ne možemo sada zbog bebe“. Kada god je moguće, korisnije je pokazati detetu da i dalje ima posebno mesto u porodici. Nekada i desetak minuta dnevno posvećenih samo starijem detetu može napraviti veliku razliku.
Takođe je važno ne insistirati na trenutnoj bliskosti između dece. Neka deca odmah pokazuju nežnost prema bebi, dok je drugima potrebno vreme da prihvate novu dinamiku. Roditelji ne treba da forsiraju emocije, već da stvaraju sigurno okruženje u kojem dete može slobodno da izrazi i lepe i teške osećaje.
Dolazak bebe menja celu porodicu i period prilagođavanja zahteva vreme. Kada dete oseća da su njegove emocije prihvaćene i da ljubav roditelja nije nestala dolaskom novog člana porodice, mnogo lakše razvija sigurnost, povezanost i odnos sa mlađim bratom ili sestrom.