Mame i tate
Mame i tate
Psihološkinja i psihoterapeutkinja Maarit Lassander nije očekivala da će je običan razgovor za doručkom potpuno razoružati.
Dok je razmišljala o poslu, obavezama i svemu što je tog dana čeka, njen osmogodišnji sin Sam počeo je da joj postavlja pitanja o novcu. Isprva joj je to delovalo kao još jedna dečja radoznalost, ali nekoliko minuta kasnije shvatila je da nema odgovor na ono najvažnije.
Dečaka je zanimalo koliko njegova mama zapravo zarađuje i zbog čega toliko radi.
– Dovoljno za hranu, stan, naše hobije i putovanja – odgovorila mu je.
Ali dečak se nije zaustavio.
„Ako si zbog posla stalno umorna, zašto ga onda radiš?“
Njegovo sledeće pitanje potpuno ju je zateklo.
– Zato svaki dan ideš na posao, bole te ramena i stalno govoriš da nemaš vremena? – pitao ju je.
A onda je usledilo pitanje koje ju je, kako priznaje, nateralo da duboko preispita sopstveni život.
– Zašto uopšte radiš to što radiš? Šta ti je stvarno važno? Kako će svet izgledati zbog svega što radiš?
Maarit Lassander kaže da je u tom trenutku ostala bez teksta.
– Nisam imala odgovor. Samo sam mu rekla: „Ti si mi važan“. A onda sam obećala da ću razmisliti o svemu – ispričala je za Psychology Today.
„Ljudi više ni ne znaju zbog čega toliko rade“
Nakon tog razgovora počela je da razmišlja o tome koliko odrasli često žive na autopilotu.
Posao, računi, obaveze i konstantna trka za novcem, kaže, mnogima postanu svakodnevica do te mere da više ni ne zastanu da se zapitaju zbog čega zapravo toliko rade.
– Većina ljudi o novcu razmišlja samo kroz stres i brigu da ga nema dovoljno. Retko se pitamo čemu nam novac zaista služi – objašnjava ona.
Dodaje da dugotrajan finansijski stres ozbiljno utiče na zdravlje, raspoloženje i odnose u porodici.
Razlika između „trošenja iz stresa“ i života po sopstvenim vrednostima
Lassander ističe da problem često nije samo u količini novca, već u tome što ljudi izgube kontakt sa onim što im je zaista važno.
Kako kaže, mnogi kupuju impulsivno kako bi makar na kratko osetili olakšanje, zadovoljstvo ili beg od svakodnevnog pritiska.
Sa druge strane, promišljene odluke dolaze tek kada zastanemo i zapitamo se:
- šta nam je zaista potrebno,
- šta želimo od života,
- i da li nas ono za šta trošimo vreme i energiju zaista čini srećnim.
„Šta želimo da ostavimo iza sebe?“
Psihoterapeutkinja kaže da ju je upravo sinovo pitanje nateralo da razmisli ne samo o novcu, već i o tome kakav život zapravo želi da živi.
– Dobro je da razmišljamo o tome šta želimo da naš novac predstavlja, a ne samo koliko ga imamo – zaključila je.
Njena ispovest izazvala je veliku pažnju jer su se mnogi roditelji prepoznali u osećaju da stalno negde žure, rade i pokušavaju da obezbede bolji život, a da pritom retko zastanu i zapitaju se šta im je zaista najvažnije.