Priča o baki koja je godinama svakodnevno brinula o unucima rastužila je Balkan i otvorila pitanje koliko se trud najbližih često podrazumeva

Jedna objava na društvenoj mreži Threads izazvala je hiljade reakcija i otvorila pitanje koliko se trud baka i deka danas podrazumeva.

Koliko često zaboravljamo da kažemo „hvala“ ljudima koji su svakodnevno uz nas?

Upravo to pitanje pokrenula je objava jednog korisnika na društvenoj mreži Threads, u kojoj je podeljena priča o baki koja je godinama brinula o unucima, da bi se na kraju suočila sa rečima koje su je duboko pogodile.

Mnogi su se u komentarima prepoznali u ovoj priči, bilo kao bake i deke, roditelji ili deca, a objava je za kratko vreme prikupila veliki broj reakcija.

Možda vas zanima

Priča koja je pokrenula lavinu komentara

– Gledala sam svoje unuke besplatno, svaki dan, punih osam godina. A juče su mi rekli da više vole svoju drugu baku… jer ih nikada ne grdi i kupuje im iPadove.

Ja sam „baka tople supe“. Ona koja ih preuzima iz škole. Ona koja briše suze, čisti nosiće, pomaže oko domaćeg zadatka i postavlja pravila. Druga baka je ona koja dolazi dva puta godišnje. Elegantna. Namirisana skupim parfemom. S rukama punim skupih poklona.

Ja imam 64 godine. Leđa me stalno bole. Ne samo zbog godina nego od nošenja torbi koje nisu moje, podizanja igračaka koje nisam razbacala i dizanja dece koja su postala preteška za mene. Godinama se moj ceo život vrteio oko moje ćerke i njeno dvoje dece. Svako jutro ustajala sam rano. Pravila doručak. Oblačila ih. Vodila ih u školu. Čistila kuću, pripremala večeru, rešavala tantrume, pomagala oko domaćeg zadatka i održavala red.

Bila sam baka svakodnevne borbe. „Dosadna“ baka. Juče je bio rođendan mog unuka. Ustala sam u 5:00 ujutru da ispečem njegovu omiljenu tortu od nule. Pravu tortu. Domaću. Ispečenu s ljubavlju. Takođe sam mu kupila knjigu i isplela džemper. To je ono što moj fiksni prihod dozvoljava.

U 16:00 druga baka je napravila svoj ulazak. Savršen osmeh. Prepuna dramatike. Sa dve sjajne, skupe kutije. Najnovija generacija iPadova. Deca su pojurila prema njoj, potpuno me ignorišući. Seli su i odmah bili hipnotisani ekranima. Kada sam svom unuku dala tortu i poklone, uzdahnuo je.

„Oh, bako… to su uvek samo knjige i odeća. Pogledaj, druga baka nam je donela iPadove.“

Pogledala sam svoju ćerku. Čekala sam da ga ispravi. Da kaže nešto. Bilo šta.

Umesto toga, samo se nasmešila i rekla:

„Znaš kako je, mama… ti si baka rutine. Ona je zabavna baka.“

Baka rutine.

Dakle, tako sada zovemo hranjenje, zaštitu i odgajanje dece.

U tom trenutku, nešto se u meni prelomilo. Skinula sam svoju kecelju. Pažljivo sam je složila na kuhinjski pult. I mirno rekla: „Od sutra sam završila.“

Panika. Pitanja. Suze.

„Ali mama, trebamo te!“

Da. Trebali su me.

Ali me više nisu poštovali.

Zato sam otišla.

Sutra ću se probuditi bez alarma. Piti kafu u potpunom miru. Pojesti parče te torte. I po prvi put nakon dugo vremena, fokusirati se na sebe. Shvatila sam nešto — možda kasno, ali još uvek na vreme: Voleti nekoga ne znači izbrisati sebe. Pomoći nekome ne znači žrtvovati svoj život. Bake i deke nisu besplatna, stalno dostupna briga o deci. Mi nismo komadi nameštaja koje možete koristiti bez zahvalnosti. Poštovanje je takođe deo nasleđa koje moramo preneti sledećoj generaciji.

„Baka rutine“ ili osoba bez koje porodica ne može?

Objava je izazvala brojne reakcije korisnika društvenih mreža. Dok su jedni isticali da su se pronašli u ulozi bake koja svakodnevno pomaže porodici, drugi su ukazivali na to da deca često nisu svesna koliko truda, vremena i odricanja stoji iza svakodnevne brige.

Mnogi su se posebno zadržali na izrazu „baka rutine“, ocenjujući da se upravo oni članovi porodice koji najviše pomažu često najviše podrazumevaju.

Gde je granica između pomoći i žrtvovanja sebe?

Pored emotivnih reakcija, objava je otvorila i širu temu o granicama koje bake i deke postavljaju u odnosu sa decom i unucima.

Brojni korisnici pisali su da ljubav prema porodici ne bi trebalo da znači potpuno odricanje od sopstvenog vremena, zdravlja i potreba, kao i da zahvalnost mora biti sastavni deo odnosa između generacija.

Ostavi komentar