Muzička zvezda iskreno je govorila o batinama, kritikama i ranama koje nosimo iz detinjstva.

Neke rečenice o roditeljstvu jednostavno ne mogu da se pročitaju ravnodušno. Posebno kada govore o stvarima koje su mnogi od nas kao deca doživljavali kao „normalne“, a tek kada postanemo roditelji počnemo da se pitamo da li su zaista morale da budu takve.

Upravo o tome govorila je Nataša Bekvalac, majka dve ćerke, Katje i Hane, koja je bez ulepšavanja otvorila temu vaspitanja dece, roditeljskih grešaka i obrazaca koje često nesvesno prenosimo iz sopstvenog detinjstva.

„Naši stari osakatili su nas batinama“

Kako je objasnila, smatra da se njena generacija danas mnogo više bavi emocijama dece nego što su to činile prethodne generacije, kao i da roditelji više vremena provode sa decom. Osim toga, muzička zvezda istakla je da za nju roditeljstvo predstavlja nešto značajno dublje što podrazumeva način na koji razgovaramo sa detetom, kako ga slušamo i koliko pokušavamo da razumemo ono što se krije iza njegovog ponašanja.

Možda vas zanima

„Mislim da se moja generacija mnogo bavi svojom decom, ali na način na koji se naši nikada nisu bavili“, rekla je pevačica, govoreći o tome koliko se danas pažnja posvećuje emocijama i komunikaciji sa decom.

Osuda za fizičko kažnjavanje dece

Nata je potom progovorila o fizičkom kažnjavanju, te objasnila danas čuje rečenice starijih generacija koje opravdavaju batine kao način vaspitanja.

„Pogledaj, šta njoj fali, tukla sam je svaki dan“, navela je kao primer i dodala:

„Pa mnogo toga joj fali.“

Kristina Bekvalac iskreno o majčinstvu: „Stroga sam majka, Nataša ne ume da postavi granice“

Generacije koje su radile najbolje što su znale

Prema njenim rečima, generacije naših baka i deka često su živele u potpuno drugačijim okolnostima. Borba za egzistenciju bila je prioritet, a briga o emocijama deteta nije imala mesto koje danas pokušavamo da joj damo.

„Dok si išla da radiš na njivi, bilo ti je dovoljno samo da tvoje dete ima da pojede i to je bila borba za opstanak. A onda su došla njihova deca, naši roditelji. Onda su došli naši roditelji, tako osakaćeni od svega toga, pa su radili sa nama najbolje što su znali, ali to „najbolje što su znali“ često je značilo batine, kritiku, ćutanje ili uskraćivanje emocija.

Kada postanemo roditelji, počinjemo da razumemo svoje detinjstvo

Jedna od najsnažnijih poruka Natašine ispovesti jeste ona da roditelj ne mora da bude savršen da bi pokušao da prekine loš obrazac.

„Recimo, naši roditelji samo su nas tukli ili kritikovali. Onda si ti došao kao roditelj, pa ako si imao sreću da si radio na sebi i trudio se da što manje osakatiš svoje dete, nisil. A svako osakati svoje dete najbolje što ume“, zaključila je Bekvalčeva  Wtf radio.

Instagram: Bekvalaceva

Roditeljstvo ne dolazi sa uputstvom

Mnogi roditelji prvi put uče kako da budu roditelji tek kada dobiju dete. Uče da kontrolišu sopstveni bes, da ne ponove rečenice koje su ih bolele, da se izvine kada pogreše i da detetu daju ono što sami možda nisu dobijali. I upravo tu možda počinje prekidanje generacijskog kruga.

Prekid generacijskih normi

To što su naši roditelji grešili ne znači da ih moramo osuđivati. Ali ne znači ni da njihove greške moramo ponavljati. Možemo da razumemo njihovo vreme, njihove strahove i okolnosti u kojima su odrastali, a da istovremeno odlučimo da svojoj deci ponudimo drugačiji odnos. Da ih saslušamo. Da im kažemo da su voljena. Da ih ne učimo da su batine dokaz ljubavi.

 

Ostavi komentar