Za neke ljude matematika nikada nije bila jednostavna, ali teškoće sa brojevima nisu uvek posledica manjka znanja ili truda. Kod osoba sa diskalkulijom problem može biti povezan sa načinom na koji mozak obrađuje brojeve i matematičke informacije. O tome je javno govorila i modna kreatorka i bivša članica grupe Spice Girls, Viktorija Bekam, koja je otkrila da od detinjstva ima diskalkuliju, ali i da je tokom školovanja imala teškoće koje tada nisu bile prepoznate.
„Sama sam sebi postavila dijagnozu disleksije, a patim i od diskalkulije. Sve te stvari tada nisu bile prepoznate. Govorili su mi da sam glupa“, ispričala je Viktorija.
Kako je navela, zbog svojih teškoća često se osećala kao da se ne uklapa u društvo.
„Tata me je slagao da se vraća za mesec dana, baba ga je proklinjala zbog toga“: Ćerka Voje Brajovića o očevom odlasku koji pamti i dan danas
Deset godina je čeznuo za majkom dok je odrastao u domu: Reči sveštenika Zorana o detinjstvu teraju suze na oči
Dejan Dragojević otvoreno o gubitku bebe: „Tek će nam biti teško“
„Bila sam stidljiva i prilično nespretna“
Viktorija je opisala i kako je izgledalo njeno odrastanje.
„Nisam se uklapala, bila sam stidljiva i prilično nespretna kao dete“, rekla je, dodajući da se zadirkivanje nastavilo i tokom studija.
Ipak, smatra da su joj ta iskustva pomogla da razvije veću otpornost i da se lakše nosi sa izazovima. Njena priča ponovo je skrenula pažnju na diskalkuliju, neurorazvojni poremećaj koji može značajno da oteža razumevanje brojeva i matematike.
Šta je diskalkulija?
Diskalkulija je poremećaj učenja koji utiče na razumevanje brojeva, količina, matematičkih pojmova i računskih operacija. Može da oteža brojanje, sabiranje, oduzimanje, procenu količine i razumevanje odnosa između brojeva. Važno je naglasiti da diskalkulija nije pokazatelj inteligencije niti znači da osoba nije dovoljno trudna. Dete ili odrasla osoba mogu imati potpuno očuvane sposobnosti u drugim oblastima, dok im matematika predstavlja neuobičajeno veliki izazov. Diskalkulija se najčešće primećuje još u detinjstvu, kada dete počne ozbiljnije da se susreće sa matematikom. Može se javiti samostalno, ali i zajedno sa drugim teškoćama u učenju, uključujući disleksiju i ADHD. Prema podacima Klivlendske klinike, procenjuje se da diskalkulija pogađa oko tri do sedam odsto dece i odraslih.
Koji su prvi znaci diskalkulije?
Kod dece se teškoće mogu primetiti kroz probleme sa pamćenjem brojeva i redosleda, učenjem osnovnih računskih operacija i razumevanjem matematičkih pojmova. Dete može, na primer:
- teško da pamti brojeve i matematičke činjenice
- da se zbunjuje prilikom sabiranja i oduzimanja
- da ima problema sa razumevanjem količine
- da teško prati redosled brojeva
- da mu je potrebno mnogo više vremena za jednostavne računske zadatke
- da teško povezuje matematičke simbole sa njihovim značenjem.
Teškoće ne moraju nestati u odraslom dobu. Kod odraslih se mogu pokazati u svakodnevnim situacijama, poput računanja novca, merenja sastojaka tokom kuvanja, pamćenja PIN kodova, procene vremena ili udaljenosti i snalaženja sa brojevima. Zbog stalnog osećaja neuspeha mogu se pojaviti i frustracija, stres ili pad samopouzdanja.
Diskalkulija ne znači da osoba ne može da nauči matematiku
Diskalkulija se ne „leči“ na način na koji se leči bolest, već se osobama pruža podrška kroz metode učenja prilagođene njihovim potrebama. Kod dece mogu biti korisne metode koje uključuju više čula – na primer, kombinovanje gledanja, dodirivanja i praktičnog rada sa brojevima. Vizuelna pomagala, konkretni predmeti, edukativne aplikacije i dodatna podrška stručnjaka mogu olakšati savladavanje gradiva. Važno je i da se od deteta ne očekuje da jednostavno „više vežba“ bez razumevanja razloga zbog kojih mu je matematika teška. Podrška roditelja, nastavnika i stručnjaka može biti posebno značajna jer cilj nije samo da dete reši matematički zadatak, već i da razvije sigurnost u sopstvene sposobnosti. Priča Viktorije Bekam podseća i na to koliko je važno da se teškoće u učenju prepoznaju na vreme. Ono što se nekada pogrešno tumačilo kao lenjost, nesposobnost ili „glupost“ može zapravo biti posledica specifičnog načina na koji osoba obrađuje određene informacije.