U pravoslavnoj tradiciji molitva nije samo nešto što se izgovara kada nam je teško ili kada nešto želimo. Molitva je razgovor sa Bogom, zahvalnost, molba, ali i način da čovek zastane i seti se kome poverava svoj dan. Zato roditelji mogu decu od najranijeg uzrasta da uče da dan započnu molitvom.
Zašto da se dete pomoli ujutru?
Jutro je novi početak. Dete koje se probudi može odmah da se seti da ima razlog da bude zahvalno – za život, roditelje, brata ili sestru, dom, zdravlje, prijatelje i sve ono što često uzimamo zdravo za gotovo. Molitva zato ne mora da bude duga.
Za malo dete sasvim je dovoljno da roditelj zajedno sa njim kaže: „Bože, hvala Ti za ovaj novi dan. Čuvaj mamu, tatu, baku, deku i sve koje volim. Pomozi mi da danas budem dobar, da govorim istinu i da nekome učinim nešto lepo. Amin.“ Kasnije, kako dete raste i upoznaje pravoslavnu veru, može postepeno da uči i tradicionalne jutarnje molitve.
Najvažnije je da dete razume šta govori
Roditelji ponekad žele da dete što pre nauči molitve napamet. Međutim, još je važnije da razume njihovo značenje. Ako dete izgovara molitvu kao pesmicu koju mora da ponovi, teško će razumeti njenu suštinu.
Zato roditelj može da objasni: „Kada se molimo, mi razgovaramo sa Bogom. Zahvaljujemo Mu, molimo Ga da nas čuva i da nam pomogne da budemo bolji ljudi.“ Kada dete pita: „A zašto treba da zahvaljujem?“, to je odlična prilika za razgovor.
Možete ga pitati:
-
Na čemu si danas zahvalan?
-
Ko te je danas obradovao?
-
Kome ti možeš da pomogneš?
-
Za koga želiš da se pomolimo?
Tako dete polako uči da molitva nije samo traženje nečega od Boga.
Ne učite dete veri kroz strah
Posebno je važno da dete ne dobije predstavu da će ga Bog kazniti ako zaboravi da se pomoli. Cilj nije da dete pomisli: „Moram da se pomolim jer će se nešto loše dogoditi ako to ne uradim.“ Umesto toga, roditelj može da mu približi molitvu kao trenutak mira, zahvalnosti i ljubavi.
Kako da jutarnja molitva postane navika?
Deci je najlakše da usvoje ono što svakodnevno vide kod roditelja. Ako majka i otac ujutru žure, uzimaju telefon, spremaju dete za vrtić ili školu i izlaze iz kuće bez trenutka mira, teško je očekivati da će dete samo razviti naviku molitve. Zato ne treba praviti komplikovan ritual. Može da traje samo minut. Kada dete ustane, umije se i obuče, porodica može zajedno da stane pred ikonu i izgovori kratku molitvu. Posle nekoliko nedelja, dete će početi samo da se seća. A upravo je to cilj, da molitva vremenom postane prirodan deo njegovog života.
Naučite dete da kaže „hvala“
Jedna od najlepših stvari koju roditelj može da nauči dete jeste zahvalnost. Pre nego što dete počne da nabraja šta želi za rođendan, novu igračku ili šta bi još volelo da ima, naučite ga da se seti onoga što već ima. Možete uvesti jednostavno pravilo: Svako jutro, jedna stvar na kojoj smo zahvalni.
Dete može da kaže: „Hvala Bogu za mamu.“ Sledećeg dana: „Hvala Bogu za baku.“ Nekog drugog jutra: „Hvala Bogu što sam zdrav.“ Na taj način dete postepeno uči da primećuje dobro oko sebe.
A šta ako dete neće da se moli?
Nemojte od molitve praviti razlog za svađu. Ako je dete umorno, neraspoloženo ili ne želi da ponavlja reči koje ne razume, roditelj može sam da se pomoli i pozove ga da prisustvuje. Najviše će naučiti gledajući roditelje. Vera se detetu ne prenosi samo objašnjavanjem. Prenosi se i primerom, načinom na koji roditelj govori, prašta, pomaže drugima, odlazi u crkvu i odnosi se prema ljudima.
Kako da dete postepeno uči molitve?
Nije potrebno da malo dete odmah zna veliki broj molitava. Može se početi jednostavno.
Prvi korak: naučite dete da se prekrsti.
Drugi korak: objasnite mu šta znači „U ime Oca i Sina i Svetoga Duha“.
Treći korak: zajedno izgovorite kratku molitvu zahvalnosti.
Četvrti korak: kada dete poraste, možete ga učiti tradicionalnim molitvama, poput „Oče naš“.
Peti korak: razgovarajte sa detetom o tome za šta se moli i zašto se molimo i za druge ljude.
Naučite ga da se moli i za druge
Jedna od važnih lekcija jeste da molitva ne bude samo: „Bože, daj meni…“ Dete može da nauči da se pomoli za bolesnog druga, baku i deku, člana porodice, nekoga ko je tužan ili kome je potrebna pomoć. Tako molitva postaje povezana sa ljubavlju prema drugima. U pravoslavnoj molitvenoj tradiciji postoje upravo molitve za decu, roditelje i bližnje, što pokazuje da se čovek u molitvi ne obraća Bogu samo za sebe.
Jutarnja molitva može da bude mali porodični ritual
Ne mora da traje deset minuta. Ne mora da bude savršena. I ne mora dete od četiri godine da zna molitvenik napamet. Dovoljno je da svako jutro na nekoliko trenutaka zastanete. Pre nego što počne škola, vrtić, posao, telefoni i svakodnevna žurba, stanite zajedno i zahvalite Bogu na novom danu. Jer cilj nije da dete samo nauči nekoliko rečenica.
Cilj je da nauči da se seti Boga kada se probudi, da bude zahvalno za ono što ima, da se moli za svoje bližnje i da veru postepeno doživi kao deo svog svakodnevnog života. A najbolji učitelj toga nije molitvenik. Najbolji učitelj je roditelj koji se i sam moli.