Da li je dete tvrdoglavo na mamu ili tatu? Genetika ima svoj uticaj, ali temperament i karakter oblikuju i vaspitanje, okruženje i iskustva kroz odrastanje.

„Isti je tata“, „Ima majčinu narav“ ili „Tvrdoglav je na mene“ – ovakve rečenice roditelji često izgovaraju kada kod deteta prepoznaju osobine koje podsećaju na njih. Posebno se to primećuje kod tvrdoglavosti, upornosti, burnih reakcija ili potrebe da dete po svaku cenu bude u pravu. Genetika je ipak malo složenija, a odgovor na pitanje da li dete nasleđuje tvrdoglavost od mame ili tate nije tako jednostavan.

Nije moguće reći da tvrdoglavost dolazi od jednog roditelja

Temperament se razvija pod uticajem više faktora, a genetika jeste jedan od njih. Prema podacima, procene ukazuju da genetika može objašnjavati otprilike 20 do 60 odsto varijacija u temperamentu. Ne postoji, međutim, jedan „gen za tvrdoglavost“ koji bi dete nasledilo od majke ili oca. Na temperament utiče veliki broj genetskih varijacija, zajedno sa okruženjem u kojem dete odrasta. Zbog toga dete može imati izraženu upornost ili snažnu potrebu za samostalnošću čak i kada roditelji sebe ne smatraju tvrdoglavim.

Da li dete nasleđuje rupice na obrazima od mame ili tate? Genetika nije tako jednostavna kao što se mislilo

Možda vas zanima

Tvrdoglavost i upornost nisu baš isto

Naizgled slična ponašanja mogu imati potpuno različitu pozadinu. Dete koje ne odustaje od onoga što je zamislilo možda jeste tvrdoglavo, ali isto ponašanje može biti znak upornosti, snažne volje ili potrebe za samostalnošću. Upravo se neke od ovih osobina povezuju sa temperamentom. Naučna literatura temperament opisuje kao skup relativno stabilnih individualnih razlika koje se mogu uočiti veoma rano, među kojima su emocionalnost, aktivnost, pažnja i istrajnost. Zato nije neobično da roditelji još kod malog deteta primete osobine koje ih podsećaju na jednog člana porodice.

Šta dete zapravo može da „pokupi“ od roditelja?

Nasleđuju se određene predispozicije, a ne gotov karakter. Genetski faktori mogu doprineti tome da dete bude, na primer, emotivnije, aktivnije, opreznije, upornije ili sklonije burnim reakcijama. Istraživanja temperamenta kod dece pokazuju da genetski uticaji postoje, ali i da značajan deo razlika među decom potiče od iskustava koja nisu ista za svakog člana porodice. Drugim rečima, čak i deca koja odrastaju u istoj kući mogu razviti veoma različite karaktere.

Zašto se onda dete često ponaša kao mama ili tata?

Veliku ulogu može imati i ono što dete svakodnevno posmatra. Način na koji roditelj reaguje kada je ljut, kako rešava konflikt, da li lako odustaje ili insistira na svom – sve to dete može da posmatra i vremenom usvaja kao model ponašanja. Zbog toga se ponekad čini da je dete „preslikano“ od jednog roditelja, iako se zapravo prepliću nasledne predispozicije i ponašanja koja je dete usvojilo kroz svakodnevno iskustvo.

Šta ako su oba roditelja tvrdoglava?

Tada je moguće da dete pokaže izraženu potrebu za samostalnošću ili istrajnošću, ali ni tada ne postoji pravilo da će biti „duplo tvrdoglavije“. Posebno je važno kako roditelji postavljaju granice. Dosledna pravila, mirna komunikacija i mogućnost da dete objasni šta želi mogu pomoći da se jaka volja usmeri u konstruktivnom pravcu. Zato tvrdoglavost ne mora nužno biti loša osobina. Kada se pravilno usmeri, upornost može postati važna prednost, naročito kada dete treba da istraje u učenju, sportu ili nekom cilju.

Na kraju, pitanje nije toliko da li je dete tvrdoglavo „na mamu“ ili „na tatu“, već šta stoji iza njegovog ponašanja i kako će odrasli pomoći da tu osobinu razvije na zdrav način. Genetika može postaviti određene temelje, ali karakter se oblikuje kroz mnogo širi splet naslednih osobina, odnosa, iskustava i okruženja.

Ostavi komentar