Bez instrumenta, bez pomoći i bez upoređivanja sa drugim tonovima. Deluje kao muzička magija, ali ova sposobnost ima ime – apsolutni sluh. I dok se jedni pitaju da li se takav talenat rađa ili stiče, nauka otkriva da odgovor nije tako jednostavan.
Šta je zapravo apsolutni sluh?
Apsolutni sluh, poznat i kao „savršeni sluh“, sposobnost je da osoba prepozna ili imenuje muzičku notu bez prethodnog tona koji bi joj poslužio kao orijentir. Osoba sa ovom sposobnošću može da čuje ton alarma, zvuk klavira ili sirenu i prepozna visinu tona, a da prethodno ne mora da upoređuje zvuk sa poznatom notom. Većina ljudi oslanja se na drugačiju veštinu – relativni sluh. To znači da prepoznajemo odnose između tonova, na primer da li je jedan ton viši ili niži od drugog. Upravo je ta sposobnost veoma važna za pevanje, sviranje i učenje muzike.
Da li se apsolutni sluh nasleđuje od mame ili tate?
Naučnici smatraju da genetika može imati ulogu u razvoju apsolutnog sluha. Istraživanja su pokazala da se ova sposobnost češće javlja u nekim porodicama, što ukazuje na moguću naslednu predispoziciju. Ipak, nije otkriven jedan jedini „gen za savršeni sluh“ koji bi pouzdano određivao ko će ga imati. Važnu ulogu ima i okruženje. Rano muzičko obrazovanje, naročito u detinjstvu, povezuje se sa većom verovatnoćom razvoja ove sposobnosti. Međutim, ni časovi muzike od najranijeg uzrasta ne garantuju da će dete razviti apsolutni sluh. Drugim rečima, dete može naslediti određene predispozicije od roditelja, ali genetika nije sudbina, a muzički talenat ne može se svesti na jednu osobinu.
Zašto jedno dete obožava brokoli, a drugo ga ne podnosi ni na tanjiru: Genetika možda krije odgovor!
Albinizam nije samo boja kose i kože: Šta genetika otkriva o ovom stanju i kolika je šansa da ga dete nasledi?
Zašto se u porodici ponavljaju isti obrasci ljubavi? Da li biramo partnere po nečemu što smo nasledili?
Znači li to da dete bez apsolutnog sluha nema muzički talenat?
Apsolutno ne! Apsolutni sluh nije preduslov da neko postane odličan muzičar. Mnogi uspešni pevači, kompozitori i instrumentalisti nemaju ovu sposobnost, ali imaju razvijen relativni sluh, osećaj za ritam, muzičku memoriju i godine iskustva. Muzikalnost je složena kombinacija različitih sposobnosti. Neko lako pamti melodije, neko ima izuzetan osećaj za ritam, a neko ume da prenese emociju kroz glas ili instrument. Zato roditelji ne treba da brinu ako dete ne ume da imenuje note. Mnogo je važnije da li uživa u muzici, želi da istražuje zvukove i ima priliku da razvija svoje interesovanje.
Može li dete da nauči da prepoznaje note?
Prepoznavanje nota može se vežbati, naročito uz stručno vođenu muzičku nastavu. Iako je razvoj klasičnog apsolutnog sluha složen i nije zagarantovan vežbanjem, deca mogu da unaprede slušnu percepciju, intonaciju i muzičku memoriju. Zato umesto pitanja „Da li je povuklo muzički talenat na mene?“, možda je bolje da se zapitamo: „Da li mu pružamo dovoljno prilika da otkrije šta sve može?“ Jer nije svako dete rođeno da prepozna svaku notu, ali svako može da pronađe svoj način da uživa u muzici.