Dete
Dete
Mnogi roditelji primete da se njihovo dete u tinejdžerskom uzrastu menja kada su u društvu: postaje povučenije, manje spontano i ponekad se čini kao da mu je neprijatno da pokaže bliskost.
Jedan od najčešćih i za roditelje najneprijatnijih trenutaka tokom odrastanja jeste kada tinejdžer počne da pokazuje stid ili nelagodnost u javnosti prema sopstvenim roditeljima. Ono što je nekada bilo spontano držanje za ruku, šala ili zagrljaj, odjednom postaje retkost ili potpuno nestaje.
Iako to može delovati kao odbacivanje, u većini slučajeva ne radi se o nedostatku ljubavi, već o važnoj razvojnoj fazi.
Upozorenje Batuta, ovo deca masovno koriste: Kreće u srednjoj školi, ostavlja posledice za ceo život
„Za 10 minuta taj dečak je potrošio 8 vejpova“ Doktorka ostala u šoku zbog prizora koji je videla na stanici
Serije koje možete gledati sa svojim tinejdžerom: Kako zajedničko bindžovanje otvara važne razgovore
Razvoj identiteta i potreba za autonomijom
Tinejdžerski period je vreme intenzivnog formiranja identiteta. Mladi tada pokušavaju da odgovore na pitanje ko su oni van porodice i kako žele da ih drugi vide.
U tom procesu, prirodno se javlja potreba za većom samostalnošću i distancom od roditelja u javnim situacijama. Tinejdžer više ne želi da bude viđen kao malo dete, već kao osoba koja se uklapa u vršnjačku grupu.
Zbog toga se ponašanja koja su ranije bila normalna u porodici mogu doživljavati kao neprijatna pred drugima, čak i kada su potpuno bezazlena.
Ogroman uticaj vršnjačke grupe
U adolescenciji mišljenje vršnjaka postaje izuzetno važno. Prijatelji često imaju veći uticaj na samopouzdanje i ponašanje nego porodica.
Tinejdžeri su tada osetljiviji na to kako ih drugi vide, pa čak i male situacije mogu izazvati nelagodnost: način na koji roditelj govori, oblači se ili se ponaša u javnosti.
Ono što odraslima deluje kao normalna interakcija, tinejdžer može doživeti kao skretanje pažnje ili potencijalnu neprijatnost pred vršnjacima.
Separacija nije odbacivanje
Distanciranje od roditelja u ovom uzrastu je deo procesa koji se naziva separacija i individuacija, što je razvojna faza u kojoj dete postaje emocionalno i psihološki nezavisnije.
Važno je naglasiti da ovo ne znači da tinejdžer manje voli svoje roditelje. Naprotiv, osećaj sigurnosti koji dolazi iz porodice omogućava mu da se udalji i istražuje sopstveni identitet.
Zašto se stid najviše vidi u javnosti?
Kod kuće, u sigurnom okruženju, tinejdžeri se često ponašaju opušteno. Međutim, u javnosti se aktivira potreba za kontrolom slike o sebi.
Tada dolazi do unutrašnjeg konflikta: s jedne strane postoji emotivna povezanost sa roditeljima, a s druge želja da se uklopi u društvo vršnjaka. Taj balans ponekad rezultira povlačenjem, distancom ili nelagodom.
Kako roditelji mogu reagovati?
Stručnjaci savetuju da se ovakvo ponašanje ne shvata lično. Prisiljavanje na demonstrativnu bliskost u javnosti često može izazvati još veći otpor.
Umesto toga, važno je zadržati smirenost i razumevanje. Tinejdžeri najčešće prerastu ovu fazu kako se njihovo samopouzdanje stabilizuje i kako im mišljenje vršnjaka postaje manje dominantno.
U većini slučajeva stid u javnosti je normalan i prolazan. Međutim, ako se uz to javljaju izraženo povlačenje, prekid komunikacije u porodici ili znakovi anksioznosti, može biti korisno obratiti pažnju na širu sliku emocionalnog stanja deteta.
Stid koji tinejdžeri ponekad pokazuju prema roditeljima u javnosti najčešće nije znak udaljavanja, već deo prirodnog procesa odrastanja. U pozadini se nalaze potreba za pripadanjem, formiranje identiteta i osetljivost na mišljenje okoline. Iako može biti neprijatno za roditelje, ova faza obično prolazi kako mladi postaju sigurniji u sebe i svoj odnos sa porodicom.