Mame i tate
Mame i tate
Srpska pravoslavna crkva danas se seća Svetih mučenika Trofima, Savatija i Dorimedonta, svetitelja čiji se život i stradanje čuvaju u hrišćanskom predanju. Njihova priča vezuje se za vreme rimskog cara Proba i period kada su hrišćani bili izloženi progonima zbog svoje vere.
Prema predanju, Trofim i Savatije doputovali su u Antiohiju, gde su prisustvovali događajima koji su ih naveli da javno iskažu svoju veru. Nisu želeli da prinose žrtve paganskim božanstvima, već su ostali privrženi hrišćanskom učenju. Zbog toga su bili uhapšeni i izvedeni pred vlasti. Od njih je traženo da se odreknu svoje vere, ali su to odbili. U predanju se navodi da su, uprkos stradanjima, ostali istrajni i da su svoje muke doživljavali kao iskušenje vere. Trofim je, prema hrišćanskom predanju, govorio o svojoj veri u Hrista i uverenju da čovek uz Božju pomoć može da izdrži i najteža iskušenja. Njegove reči ostale su deo priče o svetiteljima koji se u pravoslavlju pamte po istrajnosti i spremnosti da ne odustanu od svojih uverenja.
Dorimedont se pridružio mučenicima
U predanju se zatim pominje i Dorimedont, senator iz Sinada i hrišćanin koji je svoju veru u početku skrivao. Kada je otkriveno da pripada hrišćanima, i on je izveden pred vlasti. Dorimedont je, poput Trofima i Savatija, odbio da se odrekne Hrista. Zbog toga je pretrpeo stradanje zajedno sa njima. Priča o trojici svetitelja u crkvenom predanju govori o njihovoj nepokolebljivosti pred progonom. Na kraju su sva trojica pogubljena, a Crkva ih pamti kao mučenike koji su, prema hrišćanskom učenju, ostali verni svojoj veri do kraja života.
Šta njihov praznik poručuje vernicima?
Sećanje na Svete Trofima, Savatija i Dorimedonta u prvi plan stavlja teme vere, istrajnosti i hrabrosti pred iskušenjima. U hrišćanskom smislu, njihovo stradanje ne slavi patnju samu po sebi, već se kroz njega naglašava vera svetitelja i njihova spremnost da ostanu uz svoja uverenja čak i kada su zbog toga bili izloženi progonu. Uz crkvene praznike često se vezuju i različita narodna verovanja i običaji. Ipak, takve običaje ne treba mešati sa zvaničnim crkvenim učenjem. Suština praznika je sećanje na svetitelje i njihovo svedočenje vere, kao i podsećanje vernicima na značaj istrajnosti, molitve i duhovne snage.