Mame i tate
Mame i tate
Branislava Pavlovic klinički psiholog i psihoterapeut za Mame je govorila o sve prisutnijem fenomenu takozvanih „veselih tata“, očeva koji sa decom provode vreme kroz igru, šalu i lepe trenutke, ali svakodnevne obaveze prepuštaju majkama.
U razgovoru za Mame, naša sagovornica ističe da ovaj model roditeljstva na prvi pogled deluje bezazleno, ali dugoročno može ostaviti posledice.
Kako objašnjava, majke u većini slučajeva preuzimaju organizaciju školskih obaveza, domaćih zadataka, odlazaka kod lekara, kao i postavljanje pravila i rutine. Sa druge strane, otac se često pojavljuje u „lepšem“ delu roditeljstva, zbog čega ga deca doživljavaju kao zabavnijeg, dok majku vide kao strožu figuru. Ipak, roditeljstvo nije samo igra i zabava, već i odgovornost, granice i svakodnevno prisustvo u životu deteta.
U razgovoru za Mame, ona kaže da „vesele tate“ nisu loši roditelji, već dobri, ali da je to nešto što je ipak dobro korigovati jer stvara bumerang efekte. Prosečna žena nosi veći emocionalni teret i braka i roditeljstva, a dobre tate su oni veseli očevi koji ne preuzimaju operativnu stranu roditeljstva. Ali oni nisu loši ocevi, i to je važno. Ipak, treba istaći da ako je sve drugo na mamama, one su za obaveze, a tata je radost. Tu podeljenost često posle vidimo u razvodu. Kada do njega dođe vidi se ta podeljena slika. Važno je da oba roditelja znaju, i pre zasnivanja porodice, da roditeljstvo nije samo igra, to je ljubav i vaspitanje – zato tu mame najviše trpe. To ne valja ni za tate, objašnjava naša sagovornica.
Tate u tim fazama samo trenutno dobiju komfor, ali dugoročno dobiju umornu zenu kojoj se ne dopadaju. Onda tu imamo loš brak a deca se najčešće ipak okrenu ka mami. Tinejdžeri ne vole „vesele tate“ nego moćnog roditelja kog će da poštuju. To se posebno dešava kod dečaka kada pređu 16, „vesele tate“ budu kao da su mlađi od odrasle dece. Tako opet dolazimo do toga da iako „vesele tate“ nisu loši roditelji, oni ipak ne ispunjavaju roditeljske uloge i to im se posle vrati kao bumerang. Jer deca nekako uvek sve vide a roditelji toga ne budu ni svesni da je dete već sve shvatilo.
Kako objašnjava naša sagovornica, oba roditelja treba da budu svesna toga da ljubav nisu samo igrice i sladoled, već i preslišavanje lekcije, odlasci kod zubara i svakodnevna briga. Roditelj koji učestvuje u svemu tome postaje stabilna i autoritativna figura u detetovom životu.
I pod tim ne mislim da roditelj treba da bude strog, već samo da oboje treba da učestvuju podjednako u vaspitavanju deteta. Naša sagovornica ističe da, iako ovakve disfunkcije moderne porodice nisu uvek lako vidljive, postoji i pozitivna strana – današnji očevi su znatno angažovaniji i prisutniji nego što su bili u prethodnim decenijama.