Mame i tate
Mame i tate
Mnogi roditelji nesvesno koriste povišen ton u svakodnevnoj komunikaciji sa decom, verujući da će tako brže uspostaviti disciplinu ili postići bolje rezultate u školi. Međutim, prema rečima dr Ranka Rajovića, vikanje ima potpuno drugačiju funkciju i ne bi trebalo da bude deo svakodnevnog vaspitanja.
On je u jednom podkastu govorio o tome kako ljudski mozak reaguje na povišen ton i zašto preterano vikanje može da zbuni dete umesto da mu pomogne.
Znate koja je funkcija vikanja u fiziologiji? Ovo je za roditelje još jedan savet – nemojte vikati na dete. Zašto? – Vikanje služi za mozak, da ga zaustavimo, jer mozak je organ za preživljavanje – naveo je dr Rajović u video-snimku koji je objavljen na Instagram stranici NTC Učenje.
Zaboravila da upišem dete u vrtić! Šta sad? – Svi hrle da pomognu ovoj mami u nevolji
„Zašto dete traži istu priču svako veče?“: Frojd je verovao da se iza toga krije važna emocionalna potreba
„Ne znam šta je jače – strah ili želja za drugim detetom“: Mame otvoreno o trudnoći nakon spontanog pobačaja
Doktor objašnjava da je povišen ton prirodni alarm koji dete upozorava na opasnost i tera ga da se momentalno zaustavi u rizičnim situacijama.
Kao primer naveo je dete koje se približava provaliji, tankom ledu ili trči preko parkinga. U tim trenucima, mozak reaguje na uzvik roditelja kao na signal za hitno zaustavljanje i zaštitu.
Dete tada povezuje vikanje sa konkretnom opasnošću i uči da takve situacije ubuduće izbegava.
– Hoda po tankom ledu. „Stani“, dete stane. Trči po parkingu. „Stani“, dete stane. I dete, upamti situaciju, vikali smo, upamti gde je to bilo i više to neće raditi. I tako čuvamo život našeg deteta – objasnio je dr Rajović i dodao:
– Ali ako vičemo svaki sekund, dete gubi orijentaciju. Znači, ne možemo zloupotrebljavati fiziološke mehanizme kako se kome prohte, da oni nauče da imaju bolju ocenu. Imaće bolje ocene kada budu učili kroz igru.