Brada je jedan od prepoznatljivih elemenata izgleda pravoslavnih sveštenika i monaha. Dok se danas kod mnogih muškaraca povezuje sa stilom i modom, u pravoslavnoj tradiciji njeno značenje je mnogo dublje i povezano je sa istorijom, biblijskim nasleđem i načinom života sveštenstva. Iako ne postoji jedno jedino objašnjenje zašto pravoslavni sveštenici tradicionalno nose bradu, kroz vekove se razvilo nekoliko tumačenja ove prakse.
Tragovi sežu do Starog zaveta
Jedno od objašnjenja povezuje bradu sa starozavetnom tradicijom. U Knjizi Levitskoj nalazi se odredba koja govori o tome da se ne treba brijati niti uklanjati krajeve brade. Brada se zato u hrišćanskoj tradiciji može posmatrati kao deo izgleda koji je povezan sa biblijskim shvatanjem čoveka i poštovanjem prema Božjem stvaranju. U Starom zavetu postoji i poznat opis pomazanja Arona za prvosveštenika. U Psalmu 133 pominje se ulje koje se sliva niz njegovu bradu. Ipak, važno je naglasiti da se iz ovog odlomka ne može izvesti zaključak da je današnja brada pravoslavnih sveštenika direktno propisana kao posledica tog obreda.
Sličnost sa prikazima Hrista
Još jedno često tumačenje vezano je za ikonografiju Isusa Hrista. Hristos se u tradicionalnoj pravoslavnoj umetnosti gotovo redovno prikazuje sa bradom. Zbog toga se nošenje brade kod sveštenika i monaha može posmatrati i kao deo tradicionalnog izgleda koji ih vizuelno povezuje sa hrišćanskim nasleđem i likom Hrista. To, međutim, ne znači da sama brada predstavlja uslov za svešteničku službu.
Brada kao znak pripadnosti i posvećenosti
Kroz istoriju je izgled sveštenika imao i praktičnu ulogu. Duga kosa i brada razlikovali su monahe i sveštenike od pripadnika svetovnog društva i postali su deo njihovog prepoznatljivog izgleda. Kod monaha je takav izgled dodatno povezan sa načinom života, odricanjem od prolaznih modnih trendova i posvećenošću duhovnom životu. Zbog toga se brada često tumači kao spoljašnji znak pripadnosti crkvenom staležu, tradiciji i načinu života.
Da li pravoslavni sveštenik mora da ima bradu?
Ne treba mešati tradicionalnu praksu sa apsolutnom verskom obavezom. Brada jeste veoma rasprostranjena među pravoslavnim sveštenicima i monasima, ali tvrdnja da svaki pravoslavni sveštenik po kanonskom pravilu mora da nosi bradu bila bi previše pojednostavljena. Običaji se razlikuju između različitih pravoslavnih sredina, a istorijski su postojali i različiti načini šišanja, brijanja i uređivanja brade.
Zašto je tradicija opstala?
Pravoslavlje pridaje veliki značaj kontinuitetu crkvene tradicije. Zbog toga izgled sveštenstva nije samo pitanje mode, već je tokom vekova postao deo šireg kulturnog i liturgijskog nasleđa. Brada danas tako predstavlja spoj više elemenata: istorijske tradicije, biblijskog nasleđa, monaškog načina života i tradicionalnog shvatanja izgleda pravoslavnog sveštenika. Zato odgovor na pitanje zašto pravoslavni sveštenici nose bradu nije samo „zato što tako nalaže vera“. Preciznije je reći da je reč o vekovima staroj crkvenoj i kulturnoj tradiciji koja je vremenom dobila snažno simboličko značenje. Za mnoge vernike ona predstavlja i vidljiv znak pripadnosti tradiciji koja povezuje savremeno pravoslavlje sa prethodnim generacijama sveštenika i monaha.