U jednom trenutku dete dobije olovku, flomaster ili bojicu, a u sledećem zid dnevne sobe postaje njegovo platno

Iako na prvi pogled izgleda kao nestašluk ili neposlušnost, stručnjaci ističu da se u većini slučajeva radi o potpuno normalnoj razvojnoj fazi.

U ranom detinjstvu, deca ne prave jasnu razliku između papira, nameštaja i zidova. Za njih je svaka površina potencijalni prostor za izražavanje. Crtanje je način na koji dete istražuje svet, razvija motoriku i izražava emocije, a ne svesna potreba da pokvari prostor.

Zidovi su posebno privlačni jer su veliki, dostupni i vizuelno zanimljivi. Dete često nema osećaj da radi nešto pogrešno, već doživljava to kao kreativnu igru. Upravo zato je važno da roditelji ne reaguju isključivo ljutnjom, već da pokušaju da razumeju uzrok takvog ponašanja.

Stručnjaci savetuju da je ključ u usmeravanju, a ne u kažnjavanju. Umesto zabrane crtanja, mnogo je efikasnije ponuditi alternativu: papir velikog formata, tablu za crtanje, bojanke ili zid koji je posebno namenjen za crtanje. Na taj način dete uči gde je prikladno izražavati kreativnost.

Takođe je važno da roditelji jasno, ali smireno postave granice. Dete može da razume da zidovi nisu za crtanje, ali tek uz ponavljanje i doslednost. U tom procesu roditeljski ton igra veliku ulogu i mirno objašnjenje daje bolje rezultate od vikanja ili kazne.

U nekim slučajevima, crtanje po zidovima može biti i znak da dete traži pažnju ili dodatnu stimulaciju. Ako mu nedostaje kreativnih aktivnosti, ili ako se oseća zanemareno, može pronaći način da se izrazi kroz zabranjene površine.

Važno je napomenuti da ova faza najčešće prolazi kako dete sazreva i razvija bolju kontrolu impulsa i razumevanje pravila. Sa vremenom, deca sama počinju da razlikuju gde se crta, a gde ne.

Crtanje po zidovima, iako roditeljima stresno, zapravo može biti i podsetnik da dete uči, istražuje i razvija svoju kreativnost. Uz strpljenje, jasne granice i dovoljno prostora za izražavanje, ova faza se može pretvoriti u zdrav deo odrastanja.

Ostavi komentar