Faza u kojoj dete bira jednog roditelja često je emotivno teža nego što spolja izgleda

Mnogi roditelji se iznenade kada dete odjednom počne izrazito da preferira jednog roditelja. Nekada je to mama, nekada tata, a nekada se ta uloga menja kroz faze razvoja. Iako je ovakvo ponašanje u većini slučajeva potpuno normalno, ono može snažno uticati na odnos između partnera.

Roditelj kog dete stalno bira često postaje iscrpljen, jer nosi najveći deo emocionalnog i fizičkog tereta: uspavljivanje, tešenje, hranjenje, nošenje, jutarnje rutine. Sa druge strane, roditelj koji je odbijan može se osećati povređeno, odbačeno ili čak kao da nije dovoljno važan detetu.

Problem nastaje kada dete postane centar podele između partnera. Jedan roditelj počinje da oseća preopterećenost, drugi frustraciju, a oboje lako upadnu u međusobno prebacivanje odgovornosti i nerazumevanje.

Možda vas zanima

Deca u određenim fazama razvoja prirodno traže veću sigurnost uz jednu osobu. To se često dešava u periodima promena, umora, polaska u vrtić, dolaska bebe ili razvoja separacione anksioznosti. Dete tada ne bira roditelja zato što voli više, već zato što uz njega trenutno oseća veću emocionalnu sigurnost ili naviku.

Međutim, odrasli taj izbor često doživljavaju veoma lično.

Roditelj koji je stalno izabran može početi da oseća da nema prostor za sebe, dok drugi roditelj vremenom može nesvesno da se povlači iz određenih obaveza jer očekuje odbijanje. Tako se pravi začarani krug u kojem dete još više insistira na jednoj osobi.

Stručnjaci savetuju da roditelji ne ulaze u takmičenje za detetovu pažnju i da odbijanje ne tumače kao odbacivanje ljubavi. Mnogo je važnije da ostanu tim i da ne dozvole da dete nesvesno postane posrednik u odnosu.

Detetu pomaže kada oba roditelja ostanu prisutna i dosledna, čak i ako protestuje. Ako, na primer, tata redovno uspavljuje dete, važno je da od toga ne odustane posle nekoliko odbijanja. Kroz ponavljanje i sigurnost dete postepeno gradi odnos i sa drugim roditeljem.

Takođe je važno da roditelji međusobno razgovaraju bez optuživanja. Rečenice poput „tebe više voli“ ili „uvek sve padne na mene“ često samo produbljuju frustraciju.

U većini slučajeva ova faza prolazi spontano kako dete raste i razvija osećaj sigurnosti sa oba roditelja. Ipak, način na koji partneri prolaze kroz taj period može dugoročno uticati na njihov odnos.

Jer iza jednostavne rečenice „hoću samo mamu“ ili „neću tatu“ često stoji mnogo više emocija nego što se na prvi pogled vidi.

Ostavi komentar