Dete
Dete
„Opet sam sanjao da me neko juri!“ Ako vam dete ovo govori često, posebno ako se budi uplašeno, znoji ili teško ponovo zaspi, sasvim je razumljivo da se roditelj zapita da li mu san nešto poručuje. Ipak, važno je znati da ne postoji jedno univerzalno značenje sna. San sam po sebi nije dijagnoza niti dokaz da se detetu nešto loše događa. Ali ponavljajući košmar može biti dobar razlog da malo pažljivije pogledamo kako se dete oseća dok je budno.
Od čega dete možda beži?
Kod male dece „progonitelj“ u snu može biti čudovište, životinja, nepoznata osoba ili nešto što dete ne ume ni da objasni. Što je dete starije, sadržaj sna često postaje konkretniji: neko ga juri kroz školu, ulicu, kuću ili neko nepoznato mesto. Ponekad takav san može biti povezan sa stresom, strahom ili osećajem pritiska. To ne mora biti ništa dramatično.
Možda dete ima problem sa drugarima. Možda se plaši testa. Možda mu teško pada promena učiteljice, selidba, polazak u vrtić ili škola. Možda je gledalo film ili video koji ga je uznemirio. A ponekad je košmar jednostavno – košmar.
Važno je šta se događa tokom dana
Umesto da pokušavate da pronađete „skriveno značenje“ svakog sna, obratite pažnju na dete kada je budno. Da li je u poslednje vreme povučenije? Da li ne želi u školu ili vrtić? Da li se plaši nekog deteta ili odrasle osobe? Da li je postalo nervoznije, plačljivije ili mu se promenio apetit i san? Da li se dogodila neka velika promena u porodici? Takva pitanja mogu biti mnogo korisnija od traženja tumačenja u sanovniku.
Nemojte detetu reći: „To je samo san“
Iako je ta rečenica dobronamerna, detetu koje se upravo probudilo iz košmara može zvučati kao da njegov strah nije važan. Mnogo bolje je reći: „Vidim da si se uplašio. Tu sam. Sada si bezbedan.“
Ako želi da ispriča san, saslušajte ga. Nemojte ga pritiskati da pronađe objašnjenje. Možete čak zajedno promeniti kraj priče. Ako ga u snu neko juri, neka zamisli da se pojavi mama, tata, policajac, superheroj ili neko kome veruje. Nekoj deci pomaže i da nacrtaju ono čega su se u snu plašila.
Kada treba potražiti pomoć?
Povremeni košmari su deo detinjstva i sami po sebi nisu razlog za zabrinutost. Međutim, ako se isti košmar uporno ponavlja, dete se zbog njega plaši odlaska u krevet, često se budi, ne spava dovoljno ili se strah prenosi i na dnevne aktivnosti, razgovarajte sa pedijatrom ili dečjim psihologom.
Posebno obratite pažnju ako su košmari počeli nakon nekog traumatičnog događaja ili ako uz njih primećujete velike promene u detetovom ponašanju. Najvažnije je zapamtiti: dete koje sanja da ga neko juri ne mora nužno ni od čega da „beži“ u stvarnom životu.
Ali ako se isti san vraća iz noći u noć, možda vredi zastati, zagrliti dete i pitati ga ono najjednostavnije: „Da li te nešto u poslednje vreme plaši?“ Ponekad odgovor neće biti odmah tu. Ali dete će znati da ima nekoga kome može da ga kaže.