Kada dete u naletu besa udari mamu, roditelj se lako može zapitati gde je pogrešio. Pojavljuju se pitanja poput: „Zašto to radi?“ ili „Da li me moje dete više ne voli?“ Ipak, stručnjaci upozoravaju da udaranje i drugi oblici fizičke agresije kod dece ne znače automatski da dete nema ljubavi prema roditelju ili da je „nevaljalo“. Iza takvog ponašanja često se krije nemogućnost da dete na drugi način izrazi i reguliše snažne emocije.
Kada dete ne ume da kaže šta oseća
Psiholog Aleksandra Graždan objasnila je da fizička agresija kod dece može biti posledica emocionalne preopterećenosti. Mala deca tek razvijaju sposobnost da kontrolišu impulse i da rečima opišu ono što osećaju. Zbog toga se frustracija, bes, strah ili nemoć ponekad ispolje kroz ponašanje umesto kroz razgovor. Okidači mogu biti različiti – od umora i gladi do anksioznosti, prevelikog broja stimulusa ili situacije u kojoj dete jednostavno više ne može da se izbori sa onim što oseća. Posebno je važno razumeti da dete ponekad najjače reakcije pokazuje upravo prema roditelju uz kog se oseća sigurno. To, međutim, ne znači da udaranje treba tolerisati.
Granice moraju da postoje
Razumevanje razloga za određeno ponašanje ne znači dozvoliti ga. Roditelj bi trebalo da ostane miran, ali odlučan i da detetu jasno stavi do znanja da udaranje nije prihvatljivo. U trenutku kada dete udara, korisnije je kratko i jasno zaustaviti ponašanje nego držati dugu lekciju dok je dete još preplavljeno emocijama. Kada se smiri, može se razgovarati o tome šta se dogodilo i pomoći mu da pronađe prihvatljiviji način da izrazi bes ili frustraciju. Detetu je potrebno pokazati da su sve emocije dozvoljene, ali da nije svako ponašanje prihvatljivo. Umesto udaranja, dete postepeno može da uči da kaže da je ljuto, da zatraži pauzu, udalji se iz situacije ili potraži pomoć odrasle osobe.
Rekli su im da će beba umreti, pa su počeli da planiraju sahranu: A onda im je ćerkica priredila čudo
Besplatna auto-sedišta za decu: Opština raspisala konkurs, evo ko ima pravo i do kada traju prijave
Vodite dete sutra na Zadušnice? Ne govorite da je „baka samo zaspala“, a o ovome tek morate da vodite računa
Kada je vreme da se potraži stručna pomoć?
Povremeni izlivi besa mogu biti deo razvoja, posebno kod mlađe dece koja još uče da regulišu emocije. Ipak, roditelji bi trebalo da obrate dodatnu pažnju ako agresivno ponašanje postane često, intenzivno ili se iznenada pogorša. Razgovor sa pedijatrom ili dečjim psihologom može biti koristan ako su uz agresiju prisutni i problemi sa spavanjem, izražena anksioznost, teškoće u komunikaciji ili problemi u odnosima sa vršnjacima. Važno je posmatrati širu sliku, a ne samo jedan incident. Koliko često se udaranje događa, šta mu prethodi, kako dete reaguje nakon toga i u kojim situacijama se najčešće javlja – sve to može pomoći da se razume uzrok. Roditeljima zato nije potrebno da svako udaranje posmatraju kao dokaz da su pogrešili u vaspitanju ili da ih dete ne voli. Mnogo je korisnije pokušati da se otkrije šta dete pokušava da saopšti svojim ponašanjem, istovremeno čuvajući jasne granice i sigurnost svih članova porodice. Najvažnije je da dete kroz takve situacije postepeno nauči da bes može da se izrazi, ali bez povređivanja drugih.