Stručni saveti za bezbedno upoznavanje, zajednički život i razvoj pozitivnog odnosa između psa i novorođenčeta

Dolazak bebe predstavlja veliku promenu za celu porodicu, pa tako i za psa. Iako mnogi psi postaju nežni i zaštitnički nastrojeni prema najmlađim članovima domaćinstva, stručnjaci naglašavaju da se do sigurnog i skladnog odnosa dolazi kroz pripremu, postepeno upoznavanje i odgovorno ponašanje odraslih.

Priprema počinje pre dolaska bebe

Mnogi vlasnici tek nakon rođenja deteta počinju da menjaju navike svog psa, što može izazvati dodatni stres. Stručnjaci preporučuju da se pripreme započnu još tokom trudnoće. Promene u rasporedu šetnji, mesta za odmor ili pravila u kući treba uvoditi postepeno. Pas se može upoznati sa krevecem, kolicima, auto-sedištem i drugim stvarima koje će postati deo svakodnevice. Korisno je navikavati ga i na nove zvukove, poput plača bebe ili zvuka električnih njihalica, kako bi ih kasnije prihvatio bez uznemirenosti. Ako pas ima izražen strah, burno reaguje na goste, skače na ljude ili čuva hranu i igračke, pravo je vreme da se potraži pomoć veterinara ili stručnjaka za ponašanje pasa.

 

Možda vas zanima
Pexels

Prvi susret treba da bude miran

Prvi susret psa i bebe često je emotivan za celu porodicu, ali ne treba ga pretvarati u događaj pun uzbuđenja. Pas bi pre upoznavanja trebalo da bude prošetan i smiren. Stručnjaci savetuju da jedna odrasla osoba drži psa na povocu, dok druga drži bebu. Psu treba dozvoliti da sam priđe i pomiriše bebu, bez prisile i bez stvaranja gužve oko njega. Neki psi će pokazati veliko interesovanje, drugi će kratko pomirisati bebu i udaljiti se. Obe reakcije smatraju se sasvim normalnim.

Nikada bez nadzora

Jedno pravilo stručnjaci posebno naglašavaju – pas i beba nikada ne smeju ostati sami, čak ni na nekoliko minuta. Bez obzira na to koliko je pas miran, svaka životinja može reagovati instinktivno ako se iznenada uplaši ili oseti nelagodnost. Jednako tako, kako dete raste, ono još ne razume granice i može nesvesno povući psa za rep, uši ili krzno. Odrasla osoba je ta koja mora da vodi računa o bezbednosti i deteta i psa.

Pexels

Pas nije dadilja

Na društvenim mrežama često se mogu videti fotografije pasa koji spavaju pored beba ili ih „čuvaju“. Iako takve scene mogu izgledati dirljivo, stručnjaci upozoravaju da ih ne treba romantizovati. Pas nije dadilja niti može preuzeti odgovornost za dete. Njegovo ponašanje zavisi od brojnih faktora – trenutnog raspoloženja, zdravlja, iskustava i situacije u kojoj se nalazi. Najveća odgovornost uvek ostaje na odraslima.

Naučite da čitate govor tela psa

Psi gotovo uvek šalju jasne signale pre nego što pokažu ozbiljnije znake nelagodnosti, ali ljudi ih često ne prepoznaju.

Obratite pažnju ako pas:

  • okreće glavu ili izbegava kontakt;
  • liže njušku iako nema hrane;
  • često zijeva u stresnoj situaciji;
  • spušta uši ili podvija rep;
  • ukočeno stoji ili se naglo udaljava;
  • reži ili pokazuje zube.

To nisu znaci „neposlušnosti“, već način na koji pas poručuje da mu je potrebno više prostora ili da se oseća neprijatno.

Ne zaboravite potrebe psa

Dolazak bebe ne znači da pas više ne treba pažnju. Naprotiv, stručnjaci ističu da zanemarivanje može dovesti do stresa, anksioznosti ili neželjenih oblika ponašanja. Redovne šetnje, igra, mentalna stimulacija i nekoliko minuta posvećenosti svakog dana pomoći će psu da se i dalje oseća kao važan deo porodice. Kada je pas fizički i mentalno zadovoljan, mnogo lakše prihvata promene koje donosi život sa malim detetom.

Higijena je važna, ali nema mesta strahu

Prisustvo psa u domu ne znači da beba automatski ima veći rizik od bolesti. Redovni veterinarski pregledi, vakcinacija, zaštita od parazita i održavanje higijene sasvim su dovoljni da se rizici svedu na minimum. Naravno, preporučuje se da svi ukućani peru ruke nakon igre sa ljubimcem, kao i da se psu ne dozvoli lizanje bebinog lica.

Kako dete raste, raste i prijateljstvo

Kada dete počne da hoda i razume jednostavna pravila, može učiti kako da pravilno komunicira sa psom. Treba ga podsticati da psa mazi nežno, da ga ne uznemirava dok jede ili spava i da poštuje njegov prostor. Takvim pristupom dete uči empatiji, odgovornosti i poštovanju živih bića, dok pas stiče poverenje u svog malog prijatelja.

Za kraj…

Odnos između psa i bebe ne zavisi od sreće niti od rase psa. Najvažniju ulogu imaju odgovorni vlasnici koji razumeju potrebe i deteta i životinje. Uz pravilnu pripremu, dosledan nadzor i mnogo strpljenja, pas može postati verni saputnik deteta kroz odrastanje. Brojna istraživanja pokazuju da deca koja odrastaju uz ljubimce često razvijaju veću empatiju, osećaj odgovornosti i ljubav prema životinjama. Kada se odnos gradi na poverenju, poštovanju i bezbednosti, prijateljstvo između psa i deteta može biti jedno od najlepših iskustava u porodičnom životu.

Ostavi komentar