Sigurno poznajete porodice u kojima su svi duhoviti, stalno se šale i lako pronalaze razlog za smeh. U nekim drugim porodicama humor je suptilniji, šale su drugačije, a ono što je jednom članu smešno, drugom uopšte nije. Da li je to samo slučajnost ili iza toga postoji i genetska osnova?
Da li postoji gen za smisao za humor?
Ne postoji jedan poseban gen koji određuje da li ćemo biti duhoviti ili šta će nas zasmejavati. Ipak, genetika može uticati na osobine ličnosti koje su povezane sa humorom, poput temperamenta, društvenosti i načina na koji reagujemo na različite situacije. Istraživanja ličnosti ukazuju na to da određene osobine delimično nasleđujemo, ali smisao za humor je mnogo složeniji. Na njega utiču i inteligencija, životno iskustvo, kultura i način na koji doživljavamo svet. Zato dete može imati sličan temperament kao mama ili tata, ali razviti potpuno drugačiji smisao za humor.
Zašto se u porodici svi smeju istim stvarima?
Odgovor se velikim delom krije u odrastanju. Deca od malih nogu posmatraju roditelje, slušaju njihove šale, uče koje situacije izazivaju smeh i usvajaju porodične izraze i dosetke. Vremenom nastaju interne šale koje razumeju samo članovi porodice, a ponekad je dovoljan jedan pogled da svi znaju šta je smešno. Ako roditelji koriste humor u svakodnevnim situacijama, velika je verovatnoća da će i dete naučiti da se na sličan način odnosi prema svetu. To, međutim, ne znači da će dete obavezno biti duhovito na isti način kao roditelji. Neko voli ironiju, neko igre rečima, a neko se najviše smeje nepredviđenim i pomalo luckastim situacijama.
Nasledni visok holesterol može da ugrozi i decu: Bolest često prolazi neprimećeno, a rizik raste sa godinama
Da li deca nasleđuju od roditelja to da li su „noćne ptice“ ili jutarnji tipovi? Ako vaše dete ne može rano da zaspi, možda nije sve do navika
Ako su roditelji blizanci, da li će i njihova deca biti ista? Genetika krije zanimljive odgovore
Može li smisao za humor da se razvija?
Dobra vest je da humor nije samo stvar nasleđa. On se razvija kroz komunikaciju, igru i odnose sa drugim ljudima. Kada se roditelji šale sa decom, čitaju im duhovite priče ili zajedno pronalaze smešne situacije u svakodnevnom životu, pomažu im da razvijaju kreativnost, jezičke veštine i sposobnost da razumeju različite perspektive. Humor može biti i važan način povezivanja. Zajednički smeh često pomaže porodici da lakše prebrodi naporne dane i stvori uspomene koje se pamte godinama. Ipak, važno je da dete nauči i da šala ne treba da povređuje druge. Razumevanje tuđih osećanja jednako je važno kao i sposobnost da nekoga nasmejemo.
Isti roditelji, a potpuno drugačiji smisao za humor
Čak i kada odrastaju u istom domu, braća i sestre ne moraju da se smeju istim stvarima. Svako dete ima svoj temperament, interesovanja i iskustva, pa se i njegov smisao za humor razvija na drugačiji način. Zato, ako je jedno dete mali zabavljač porodice, a drugo više voli mir i ozbiljne razgovore, to ne znači da je jedno nasledilo „bolje“ osobine od drugog.
Smisao za humor nije jednostavno zapisan u genima. Nasleđe može uticati na neke osobine koje ga oblikuju, ali porodica, iskustva i način na koji provodimo vreme sa drugima imaju važnu ulogu. A možda je upravo to najlepši deo porodičnog humora: neke sklonosti možda delimo zahvaljujući genetici, ali šale kojima se smejemo zajedno stvaramo tokom života.



