Prvi zubić jedan je od onih trenutaka koje roditelji pamte zauvek. Ipak, za razliku od prvog koraka ili prve reči, nicanje zuba često prati bol, nervoza i neprospavane noći – kako za dete, tako i za roditelje. Posebno je zanimljivo što priča o mlečnim zubima ima dva velika poglavlja: njihovo izbijanje i kasnije ispadanje. Oba događaja kroz istoriju pratili su različiti običaji, verovanja i mali rituali kojima se detetu pomagalo da neprijatno iskustvo doživi kao nešto posebno.
Za prvi zubić tradicionalno se poklanja nešto belo
U našoj tradiciji dugo postoji običaj da dete za prvi iznikli zubić dobije poklon – najčešće nešto belo, poput komada odeće ili tkanine. Bela boja simbolično predstavlja želju da detetovi zubi budu beli, lepi i zdravi. Istovremeno, belo platno ima posebno mesto u starijim slovenskim običajima i vezuje se za sreću, čistotu i lepe životne događaje. Danas se ovaj običaj uglavnom prilagođava savremenom vremenu, pa dete može dobiti belu haljinicu, majicu ili neki drugi prigodan poklon.
Ko kupuje poklon za prvi zubić?
I oko toga postoje različiti običaji. Prema jednom verovanju, poklon dobija dete, ali i osoba koja je prva primetila da mu je iznikao zubić. U praksi je to često mama. Prema drugoj verziji, onaj ko prvi „otkrije“ zubić treba da kupi poklon detetu. Bez obzira na to koje pravilo porodica odluči da prati, suština ostaje ista – prvi zubić treba obeležiti kao važan i lep događaj. Takvi mali porodični rituali mogu pomoći detetu da neprijatnosti povezane sa nicanjem zuba doživi kroz nešto pozitivno. Umesto da u sećanju ostanu samo bol i nervoza, prvi zubić postaje povod za slavlje, pažnju i poklon.
Ispadanje mlečnog zuba donosi novu „avanturu“
Nekoliko godina kasnije dolazi druga faza – prvi mlečni zub počinje da se klima i na kraju ispada. Za razliku od nicanja, dete je tada svesno onoga što se događa. To može biti uzbudljivo, ali i pomalo zastrašujuće. Krv, klimanje zuba i osećaj da se nešto menja u ustima mogu izazvati strah. Zato i ovaj trenutak vredi pretvoriti u pozitivno iskustvo. Mali ritual, pohvala za hrabrost ili simboličan poklon mogu pomoći detetu da promenu prihvati sa manje straha. I upravo tu nastupaju različiti običaji koji su se vekovima prenosili sa generacije na generaciju.
„Na ti, vrano, ovaj zub drveni…“
Jedan od poznatih običaja među Srbima bio je da se ispali mlečni zub baci preko krova, uz tradicionalne reči: „Na ti, vrano, ovaj zub drveni, daj ti meni gvozdeni.“ Ideja je bila simbolična – dete daje stari, „drveni“ zub, a zauzvrat treba da dobije novi, čvrst, „gvozdeni“. Danas je ovaj običaj teško izvesti, naročito ako porodica živi u stanu na višem spratu, ali se njegova simbolika i dalje može prepričavati deci.
Pre Zubić vile, zub je odnosio miš
Zubić vila nije jedini lik koji je kroz istoriju bio zadužen za mlečne zube. U različitim evropskim tradicijama pojavljuju se priče o mišu koji odnosi detetov ispali zub. Taj motiv postoji, između ostalog, i u francuskoj tradiciji, a vremenom je stigao i do naših krajeva. Dete bi zub stavilo ispod jastuka, a tokom noći bi on misteriozno nestao. Na njegovom mestu čekao bi mali poklon. Zvuči poznato? Upravo je ovaj običaj svojevrsni prethodnik današnje priče o Zubić vili.
Zubić vila donela je novu čaroliju
Zubić vila, kakvu danas poznajemo, posebno je popularizovana u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema priči, vila tokom noći dolazi po ispali zub, a detetu ostavlja novčić ili mali poklon. Roditelji ovu priču često dodatno obogaćuju pismom u kojem vila pohvali dete zbog hrabrosti i podseti ga koliko je važno da čuva svoje zube. Može ga pohvaliti zbog redovnog pranja zuba, ali i nežno podsetiti da bi trebalo da bude pažljivije sa oralnom higijenom. Na taj način jedan mali porodični ritual može postati i zabavan način da se detetu približe zdrave navike.
Kako da Zubić vila postane prava avantura?
Najlepši deo priče zapravo je roditeljska kreativnost. Ispali zub možete zajedno sa detetom staviti u malu kutijicu, kovertu ili staklenu bočicu koju ćete ukrasiti. Tako će dete imati posebno mesto za svoj prvi ispali zubić. Još zanimljivija može biti priča o vilinskim vratima. Od ukrasnog papira možete napraviti mala vrata i zalepiti ih na zid ili prozor, a nakon što dete zaspi, ostaviti nekoliko tragova koji će izgledati kao da je vila zaista prošla kroz sobu. Malo šljokica može poslužiti kao „vilinska prašina“, dok se od njih mogu napraviti i sitni tragovi stopala. Ispod jastuka, naravno, čeka mali poklon ili novčić.
Najvažnije je da dete pamti lep trenutak
Bez obzira na to da li porodica prati stari običaj sa vranom, priču o mišu ili savremenu verziju sa Zubić vilom, najvažnije je da dete dobije osećaj da se dogodilo nešto posebno. Nicanje i ispadanje mlečnih zuba jesu prirodni delovi odrastanja, ali deci mogu biti neprijatni i zastrašujući. Kada se takvi trenuci pretvore u male porodične rituale, dete ih lakše prihvata i pamti kao lepe uspomene. Čarolija detinjstva često ne nastaje sama od sebe – stvaraju je upravo roditelji. A prvi zubić je jedan od savršenih povoda da se svakodnevni trenutak pretvori u uspomenu koju će dete dugo pamtiti.