Plava kosa postane svetlosmeđa, svetlosmeđa dobije tamniju nijansu, a ponekad se pojave i potpuno novi tonovi. Da, sasvim je moguće da se detetu prirodno promeni boja kose tokom odrastanja. To nije nužno znak da se sa kosom nešto dešava – najčešće je reč o normalnim promenama povezanim sa razvojem folikula dlake, proizvodnjom pigmenta i genetikom.
Boja kose zavisi od melanina
Da bismo razumeli zašto se kosa menja, prvo treba znati šta joj daje boju. Za boju kose odgovoran je melanin, pigment koji proizvode specijalizovane ćelije u folikulima dlake. Postoje dve glavne vrste melanina: eumelanin, koji doprinosi smeđim i crnim nijansama, i feomelanin, koji je povezan sa crvenkastim i žućkastim tonovima. Količina i odnos ovih pigmenata utiču na to da li će kosa biti plava, smeđa, crna, riđa ili imati neku nijansu između njih. A koliko će pigmenta dete proizvoditi velikim delom određuje genetika.
Zašto je bebina kosa često drugačija?
Kod beba i male dece proizvodnja pigmenta u folikulima još se razvija. Zbog toga dete može imati veoma svetlu kosu u ranom detinjstvu, a kako raste, folikuli mogu početi da proizvode više eumelanina. Kosa tada postepeno postaje tamnija. Zato nije neobično da dete koje je bilo gotovo potpuno plavokoso kao beba nekoliko godina kasnije ima tamno plavu ili svetlosmeđu kosu. Promena može biti toliko postepena da roditelji tek na fotografijama shvate koliko se boja zapravo promenila.
Genetika određuje „potencijal“ boje kose
Boja kose nije osobina kojom upravlja samo jedan gen. Na nju utiče veliki broj gena, koji zajedno određuju količinu, vrstu i raspored melanina u dlaci. Zbog toga dete može imati drugačiju boju kose od oba roditelja, odnosno nijansu koja predstavlja kombinaciju brojnih nasleđenih osobina. Genetske varijante utiču na aktivnost melanocita i način na koji se stvaraju različite vrste melanina. Drugim rečima, dete ne dobija od roditelja jednostavno „gen za plavu“ ili „gen za smeđu kosu“. Boja kose nastaje kao rezultat složene kombinacije genetskih faktora.
Zašto se plava kosa često pretvara u smeđu?
Ovo je jedna od najčešćih promena koje roditelji primećuju. Kod svetle kose u detinjstvu može biti prisutno relativno malo eumelanina. Kako dete raste, proizvodnja pigmenta može da se poveća, pa kosa dobija tamniju nijansu. Zbog toga dete koje je u vrtiću imalo svetloplavu kosu u osnovnoj školi može postati tamnoplavo ili svetlosmeđe. To ne znači da se detetova genetika „promenila“. Genetske informacije su iste, ali se način na koji se određene osobine ispoljavaju može menjati tokom razvoja.
A šta je sa sunčevom svetlošću?
Sunce takođe može promeniti izgled kose ali na drugačiji način. UV zračenje može da dovede do posvetljivanja pigmenta u već izrasloj vlasi, zbog čega kosa tokom leta može izgledati svetlije, naročito na krajevima. Zato dete leti može imati zlatne ili gotovo plave pramenove, dok je kosa pri korenu tamnija. Ovo ne treba mešati sa dugoročnom promenom boje kose koja se dešava tokom odrastanja. Jednostavno rečeno: genetika i razvoj određuju osnovnu boju, dok sunce može privremeno promeniti njen izgled.
Zašto neka deca imaju više nijansi u isto vreme?
Možda ste primetili da dete nema potpuno jednobojnu kosu. Koren može biti tamniji, krajevi svetliji, a na suncu se mogu pojaviti zlatni, bakarni ili čak crvenkasti tonovi. To je sasvim normalno. Različiti folikuli mogu proizvoditi nešto drugačiju količinu pigmenta, dok na izgled kose utiču i svetlost, debljina vlasi i izloženost suncu. Zato prirodna dečja kosa često izgleda kao da ima više različitih nijansi, čak i kada je u osnovi iste boje.
Može li se boja kose promeniti i kasnije?
Može. Najizraženije promene često se vide u ranom detinjstvu, ali boja kose može nastaviti da se menja tokom adolescencije i kasnije. Hormonske promene koje prate pubertet mogu uticati na različite karakteristike kože i kose, pa neki ljudi primete da im se tokom tinejdžerskih godina menja nijansa kose. Kod nekoga će promena biti jedva primetna, dok će kod drugoga razlika između ranog detinjstva i odraslog doba biti veoma velika.
Zato brat i sestra mogu imati potpuno različitu kosu
Čak i kada imaju iste roditelje, deca ne nasleđuju identične kombinacije gena. Jedno dete može imati svetloplavu kosu, drugo tamnoplavu, treće smeđu, a četvrto može imati izražene crvenkaste tonove. To je još jedan primer koliko je genetika složena. Braća i sestre dele veliki deo genetskog materijala, ali ne dobijaju potpuno istu kombinaciju genetskih varijanti. Zato mogu imati različitu boju očiju, kože, kose i mnoge druge osobine.
Da li će dete zauvek imati boju kose koju ima sada?
Ne možemo to uvek znati. Ako je dete veoma malo i ima izrazito svetlu kosu, moguće je da će ona tokom narednih godina postati tamnija. Ali moguće su i suptilnije promene nijanse. Zato fotografije iz detinjstva ponekad predstavljaju pravo malo iznenađenje: dete koje danas ima smeđu kosu na starim fotografijama može biti gotovo plavokoso. Boja kose nije nužno „završena“ osobina u trenutku rođenja.
Kada promena boje kose nije samo genetika?
Postepeno menjanje nijanse kose tokom detinjstva uglavnom je normalno. Ipak, ako roditelj primeti naglu ili izrazitu promenu kvaliteta kose, opadanje kose, pojavu pečata bez kose, promene na koži glave ili druge neuobičajene simptome, trebalo bi da se posavetuje sa pedijatrom ili dermatologom. Sama činjenica da je dete iz plavokosog postalo smeđokoso, međutim, najčešće nije razlog za zabrinutost.
Mali genetski „trik“ koji roditelji često ne očekuju
Kada se detetu promeni boja kose, može izgledati kao da je „odjednom“ nasledilo kosu nekog drugog člana porodice. Ali geni su sve vreme bili tu. Kako dete raste, menjaju se razvoj i aktivnost ćelija koje stvaraju pigment, pa se njegova genetska predispozicija može drugačije ispoljiti nego u najranijem detinjstvu. Zato je sasvim moguće da se dete rodi sa jednom nijansom kose, prve godine ima drugu, a kasnije dobije još tamniju ili drugačiju nijansu. Genetika detetu ne daje nužno jednu nepromenljivu boju kose od rođenja – ona postavlja složen plan prema kojem se boja i njene nijanse mogu menjati dok dete raste.