Američki influenser Jibri Bell ranije je podelio sa pratiocima zbog čega su on i njegova supruga odlučili da upravo Srbija bude mesto na kojem će njihova porodica napraviti prvi veliki korak. Njihova odluka nije bila slučajna. Kako je ispričao, pre konačnog izbora obilazili su različite bolnice i upoređivali iskustva. Na kraju su se, kako kaže, uvek vraćali Srbiji.
Posebno mu je značilo lično iskustvo sa zdravstvenim sistemom naše zemlje. U istoj bolnici u kojoj je ranije bio operisan, kaže da je osetio nešto što mu je bilo presudno – saosećanje, dostojanstvo i osećaj da ga zdravstveni radnici vide kao čoveka, a ne samo kao pacijenta.
Srbija posebnu pažnju posvećuje unapređenju zdravstvene zaštite, a među projektima koji imaju za cilj bolje uslove za građane i buduće roditelje su i nova Tiršova, kao i GAK, ali i objekat Hitne pomoći u Kuršumliji i hirurškog bloka u Novom Pazaru.
„Mene ne poštuju, samo ih beba zanima“: Mlada majka otkrila šta joj muževljeve sestre rade gotovo svakog dana
Lekari su rekli da možda više nikada neće moći da se nasmeje: Mali Milo posle 304 dana u bolnici konačno stigao kući
Tri puta je izgubila trudnoću, a nije znala da ima problem sa štitnom žlezdom: Nađa danas ima dve ćerke i važan savet za sve žene
Sada je njihova priča dobila najlepši nastavak – dobili su sina Lava.
Zašto roditelji pamte odnos, a ne samo zidove bolnice?
Kada se govori o porođaju, najčešće se priča o opremi, lekarima, uslovima, procedurama i statistikama. Sve je to važno. Ali budućim roditeljima često znači još nešto: kako će se prema njima ponašati u trenutku kada su najosetljiviji.
Porođaj je jedan od onih trenutaka kada žena i njen partner ne žele da imaju osećaj da su samo još jedno ime na spisku. Žele da znaju kome mogu da se obrate. Žele da ih neko sasluša. Žele sigurnost. I žele da njihov prvi susret sa bebom bude trenutak koji će pamtiti po nečemu lepom. Upravo je taj osećaj Bell izdvojio kada je govorio o svom iskustvu u Srbiji.
Srbija koju stranac nije video samo kao zdravstveni sistem
Njegova priča zanimljiva je i zbog toga što Srbiju nije izabrao samo zbog porodilišta. Govorio je o porodici koju je ovde video na svakom koraku, parkovima punim dece i osećaju zajedništva koji je, prema njegovim rečima, snažno prisutan u svakodnevnom životu. Zato je odluka gde će se roditi dete za njih bila mnogo šira od pitanja bolnice. Bilo je to pitanje: „Gde želimo da stvorimo našu porodicu?“
A sada je stigao Lav
Posle svih putovanja, razmišljanja i obilazaka bolnica, njihova odluka dobila je svoje najlepše lice. Rodio se Lav. Za roditelje, izbor porodilišta verovatno nikada nije samo izbor jedne zgrade. To je izbor mesta u kojem će prvi put čuti plač svog deteta, prvi put ga uzeti u naručje i iz kojeg će ga odneti kući. Zato priča ovog američkog para govori i o nečemu što često zaboravljamo kada govorimo o domaćem zdravstvu. Zato postoje i iskustva zbog kojih ljudi iz Srbije odlaze sa zahvalnošću. A ponekad je posebno zanimljivo kada to kaže neko ko je imao mogućnost da bira između bolnica u različitim delovima sveta.
„Ovde sam bio čovek, a ne broj“
Upravo je to možda najjača poruka njegove priče, da iskustvo jednog roditelja može potpuno promeniti sliku o zemlji u kojoj je odlučio da dobije dete. Jibri Bell je Srbiju izabrao nakon što je video druge mogućnosti. Njegova supruga Dajana se porodila, a njihov sin Lav sada je deo priče zbog koje je ovaj par još jednom imao razlog da kaže da su doneli pravu odluku.
I možda je zato njihova priča važna i za buduće roditelje u Srbiji. Jer iza svake bolnice nisu samo hodnici, aparati i sobe. Tamo su mame koje čekaju svoju bebu, tate koji čekaju prvi plač i deca koja tek treba da dođu na svet. A kada se sve završi i beba konačno stigne, ono što ostaje jeste osećaj sa kojim roditelji napuštaju porodilište.
Za Jibrija Bella i njegovu suprugu, taj osećaj je vezan za Srbiju. I za malog Lava, koji je svoj prvi dan života počeo upravo ovde.