Nekategorizovano
Nekategorizovano
Terapeuti upozoravaju da se na putu ka srećnom detinjstvu često nalazi jedna velika prepreka – prekomerna odgovornost koju najstarije dete može prerano da preuzme. Upravo zato stručnjaci savetuju roditeljima, posebno majkama sa dve ćerke, da obrate pažnju na raspodelu uloga u porodici.
Da li vaša starija ćerka pokazuje sklonost ka perfekcionizmu, preuzima obaveze koje nisu njena odgovornost i često je previše samokritična? Stručnjaci navode da su to obrasci ponašanja koji se često povezuju sa takozvanim sindromom najstarije ćerke – i da se mogu razviti još u detinjstvu.
Iako se na društvenim mrežama često govori o izazovima najstarijih ćerki, stručnjaci naglašavaju da ti primeri imaju realno uporište. Upravo zato je važno na vreme prepoznati kada dete počinje da preuzima previše odgovornosti.
Teret odgovornosti koji počinje u detinjstvu
Prema rečima bračne i porodične terapeutkinje Natali Mur, najstarije ćerke se često osećaju odgovornima za funkcionisanje cele porodice. To može uključivati brigu o mlađoj sestri, ali i osećaj da treba da „pomažu“ roditeljima više nego što je primereno njihovom uzrastu.
Pored toga, one često preuzimaju i takozvani mentalni teret – nevidljive obaveze koje su važne za svakodnevno funkcionisanje porodice.
„Taj osećaj odgovornosti kasnije se prenosi i na druge odnose – u školi, poslu i partnerstvu. Imaju potrebu da sve drže pod kontrolom i da vode računa da je sve završeno na vreme“, objašnjava Mur.
Kada dete preuzme ulogu roditelja
Stručnjaci upozoravaju da roditelji treba da obrate pažnju da starija ćerka ne preuzme ulogu „malog roditelja“.
„Često najstarije ćerke nose deo roditeljskog tereta, bilo da im je to direktno rečeno ili se ta uloga razvije spontano kroz porodične odnose“, ističe terapeutkinja Danika Haris.
Takva očekivanja mogu dovesti do izraženog perfekcionizma. Dete počinje da veruje da ne sme da pogreši i da mora stalno da bude „odgovorno“, kako ne bi opteretilo roditelje.
Posledice koje mogu trajati godinama
Ovakvi obrasci ponašanja ne ostaju samo u detinjstvu.
„Porodične uloge koje se formiraju rano ostaju duboko ukorenjene i često ih nismo ni svesni“, navodi Mur.
Prevelika odgovornost može kasnije dovesti do osećaja preopterećenosti, emocionalnog sagorevanja, ali i anksioznosti ili depresije. Upravo zato je važno da roditelji na vreme prepoznaju ove obrasce i ne dozvole da jedno dete nosi veći teret od drugog.
Na šta majke treba posebno da obrate pažnju
Stručnjaci savetuju da majke sa dve ćerke obrate pažnju na to da starija ne bude stalno „pomoćnik“, već pre svega – dete.
Važno je ravnomerno raspodeliti obaveze, izbegavati očekivanje da starija uvek bude odgovornija i omogućiti joj da ima prostor za igru, greške i bezbrižnost.
„Važno je razumeti odakle potiče ta uloga, ali i prepoznati šta detetu prija, a šta ga opterećuje“, savetuje Mur.
Haris preporučuje i da roditelji podstiču emocionalni razvoj deteta, kako bi se izbegao osećaj da mora stalno da „drži sve pod kontrolom“.
Posebno je važno razvijati saosećanje – i kod deteta, ali i kod roditelja. Kada dete dobije dozvolu da bude samo dete, bez prevelikih očekivanja, stvara se zdrav temelj za srećnije i stabilnije odrastanje, zaključuju stručnjaci.