Začeće
Začeće
Ponekad menstrualni ciklus protiče bez oslobađanja jajne ćelije iz jajnika, što se naziva anovulatorni ciklus. Iako povremeni anovulatorni ciklusi mogu biti sasvim normalna pojava, njihovo često ponavljanje može otežati začeće i ukazivati na određene zdravstvene probleme.
Evo kako da prepoznate anovulatorni ciklus i kada bi trebalo da potražite savet lekara.
Šta je anovulatorni ciklus?
Anovulatorni ciklus je menstrualni ciklus u kojem nije došlo do ovulacije, odnosno jajnik nije oslobodio jajnu ćeliju. Bez ovulacije trudnoća nije moguća, čak i ako žena ima menstrualno krvarenje.
Mnoge žene iznenadi činjenica da se menstruacija može javiti i kada nije bilo ovulacije. To se dešava zato što krvarenje nije uvek dokaz da je ovulacija prethodno nastupila.
Da li je povremeni anovulatorni ciklus normalan?
Da. Povremeni ciklusi bez ovulacije mogu se javiti kod potpuno zdravih žena i ne moraju predstavljati razlog za zabrinutost.
Najčešće se javljaju:
- tokom prvih godina nakon prve menstruacije,
- u periodu približavanja menopauzi,
- nakon porođaja i tokom dojenja,
- u periodima izraženog stresa,
- nakon naglog gubitka ili povećanja telesne težine,
- usled intenzivne fizičke aktivnosti.
Problem nastaje kada se ovakvi ciklusi često ponavljaju ili potpuno izostane ovulacija.
Kako prepoznati da nije bilo ovulacije?
Anovulatorni ciklus često ne daje jasne simptome, ali postoje znaci koji mogu ukazivati na to da ovulacija nije nastupila.
Mogući simptomi uključuju:
- neredovne menstrualne cikluse,
- veoma kratke ili veoma duge cikluse,
- izostanak menstruacije,
- veoma obilna ili veoma oskudna krvarenja,
- izostanak promena cervikalne sluzi koje se obično javljaju tokom ovulacije,
- negativne testove za ovulaciju tokom celog ciklusa,
- poteškoće sa začećem.
Jedini siguran način da se potvrdi da li dolazi do ovulacije jeste pregled kod ginekologa, uz odgovarajuće analize i ultrazvučno praćenje ciklusa.
Šta može biti uzrok?
Anovulatorni ciklusi mogu imati različite uzroke, a među najčešćima su:
- sindrom policističnih jajnika (PCOS),
- poremećaji rada štitaste žlezde,
- povišen nivo prolaktina,
- hormonski disbalans,
- gojaznost ili izrazita pothranjenost,
- hronični stres,
- određeni lekovi,
- prerano smanjenje funkcije jajnika.
Zbog toga nije dovoljno samo pratiti menstruaciju, već je važno otkriti uzrok ukoliko se problem često ponavlja.
Kako se postavlja dijagnoza?
Ukoliko žena duže vreme ne uspeva da zatrudni ili ima neredovne cikluse, ginekolog može preporučiti:
- ginekološki pregled,
- ultrazvučno praćenje rasta folikula,
- hormonske analize (FSH, LH, estradiol, progesteron, prolaktin, TSH i druge prema proceni lekara),
- testove za procenu ovulacije.
Na osnovu rezultata određuje se da li postoji hormonski poremećaj i da li je potrebno lečenje.
Može li se lečiti?
U većini slučajeva može. Terapija zavisi od uzroka. Nekim ženama biće dovoljno da koriguju telesnu težinu, smanje stres ili promene životne navike. Drugima će biti potrebna hormonska terapija ili lekovi koji podstiču ovulaciju, naročito ukoliko planiraju trudnoću.
Najvažnije je da se terapija sprovodi isključivo po preporuci ginekologa ili endokrinologa.
Kada treba reagovati?
Obratite se lekaru ukoliko:
- menstruacije postanu veoma neredovne ili potpuno izostanu,
- pokušavate da zatrudnite godinu dana bez uspeha (ili šest meseci ako imate više od 35 godina),
- sumnjate da nemate ovulaciju više meseci zaredom,
- imate simptome hormonskog disbalansa poput pojačane maljavosti, akni ili naglog povećanja telesne težine.
Pravovremena dijagnoza može pomoći da se otkrije uzrok i započne odgovarajuće lečenje.