Naučnici su otkrili da geni mogu uticati na to kako doživljavamo ukus hrane, pa ono što je jednom detetu ukusno, drugom zaista može biti neprijatno.
Nije sve u vaspitanju – važnu ulogu imaju i geni
Ako ste se ikada pitali zašto vaše dete odbija zeleno povrće, dok njegov brat ili sestra bez problema prazni tanjir, deo odgovora možda se krije u genima koji utiču na čulo ukusa. Posebno je zanimljiv gen TAS2R38, povezan sa sposobnošću prepoznavanja određenih gorkih ukusa. Varijacije ovog gena mogu uticati na to koliko intenzivno neko doživljava gorčinu pojedinih namirnica, uključujući brokoli i drugo povrće iz porodice kupusnjača. Zamislite da pred vama i detetom stoji isti tanjir brokolija. Vi osećate blag, prijatan ukus, a dete mnogo izraženiju gorčinu. Za njega to nije samo pitanje toga da li želi da jede povrće – njegov doživljaj ukusa zaista može biti drugačiji.
Zašto deca često više vole slatko?
Postoji još jedan razlog zbog kojeg mališani često biraju voće, slatke ukuse i omiljene grickalice umesto povrća. Deca prirodno pokazuju izraženiju sklonost ka slatkom, dok gorke ukuse često odbacuju snažnije nego odrasli. Ova osetljivost se menja tokom razvoja, pa namirnica koju dete danas ne želi ni da proba kasnije može postati sasvim prihvatljiva. Ipak, genetika nije jedini krivac. Na odnos prema hrani utiču i način pripreme, tekstura, miris, prethodna iskustva i navike koje dete razvija u porodici.
Albinizam nije samo boja kose i kože: Šta genetika otkriva o ovom stanju i kolika je šansa da ga dete nasledi?
Zašto se u porodici ponavljaju isti obrasci ljubavi? Da li biramo partnere po nečemu što smo nasledili?
Da li nasleđujemo i način starenja? Zašto neke porodice dugo izgledaju mladoliko, a druge rano dobijaju sede
Da li je dete onda nasledilo izbirljivost od mame ili tate?
Moguće je da je nasledilo deo sklonosti ka intenzivnijem doživljavanju gorkih ukusa, ali ne postoji jedan gen koji određuje da li će dete biti izbirljivo. Čak i deca istih roditelja mogu imati različite varijante gena i različito reagovati na istu hranu. Zato činjenica da mama obožava brokoli, a dete ga odbija ne znači da je problem u vaspitanju ili da će dete zauvek imati isti ukus.
Kako da dete zavoli povrće bez borbe za stolom?
Dete nekada mora više puta da vidi, pomiriše ili proba određenu hranu pre nego što je prihvati. Možete ponuditi brokoli pripremljen na različite načine, uključiti dete u pripremu obroka i dozvoliti mu da istražuje nove ukuse bez pritiska. Neka deca će ga radije jesti pečenog, neka u čorbi, a neka će mu jednostavno dati šansu tek kasnije.
Zato sledeći put kada vaše dete odbije brokoli, nemojte odmah zaključiti da je tvrdoglavo. Možda njegov jezik zaista doživljava taj ukus drugačije.