Da li je moguće da dete nasledi osobine od strica, ujaka ili tetke? Odgovor je zanimljiviji nego što se na prvi pogled čini.
Dete nasleđuje gene od roditelja, ali porodična genetika ide dalje
Dete nasleđuje genetski materijal od majke i oca, ali ti geni potiču iz mnogo šire porodične priče. Roditelji su određene genetske varijante nasledili od svojih roditelja, baš kao i njihova braća i sestre. Zato dete može da ima oči poput tetke, oblik nosa kao stric ili osmeh koji podseća na ujaka.
To ne znači da je dete direktno nasledilo gene od tih rođaka. Ono je određene genetske varijante dobilo od svojih roditelja, koji ih dele sa svojom braćom i sestrama. Drugim rečima, stric, ujak i tetka mogu da prepoznaju svoje osobine u detetu jer svi pripadaju istoj biološkoj porodici. Genetika, međutim, ne određuje da će dete obavezno ličiti na nekog određenog člana porodice.
Da li je visina deteta zapisana u genima? Evo šta nasleđuje od mame i tate, a šta još utiče na rast
Dete ima razvojne teškoće, a roditelji godinama nemaju odgovor: Može li analiza celog genoma da otkrije uzrok?
Dete ima genetsku predispoziciju za depresiju: Naučnici otkrili zašto se njen uticaj menja tokom odrastanja
Zašto dete ponekad više liči na tetku nego na mamu?
Svako dete dobija jedinstvenu kombinaciju genetskih varijanti od oba roditelja. Zbog toga ni braća i sestre, osim jednojajčanih blizanaca, nemaju potpuno isti genetski sastav. Neke osobine mogu biti uočljivije kod jednog člana porodice, dok se kod drugog ne ispoljavaju na isti način. To je posebno zanimljivo kod osobina poput boje očiju, kose, visine i pojedinih crta lica, na koje često utiče više gena.
Zbog toga dete može da podseća na tetku ili ujaka čak i kada roditelji ne pokazuju tu osobinu u istoj meri. Ipak, izgled nije moguće pouzdano predvideti samo na osnovu porodičnih fotografija. Nasleđivanje je složeno, a na razvoj deteta utiču i sredina i način života.
Da li se od strica, ujaka i tetke mogu naslediti i zdravstveni rizici?
Da, porodična genetika važna je i kada je reč o zdravlju. Ako se određena nasledna bolest pojavljuje kod više članova porodice, podaci o zdravlju stričeva, ujaka, tetaka, baka i deka mogu biti važni za procenu porodičnog rizika.
To ne znači da će dete sigurno imati istu bolest. Rizik zavisi od konkretne bolesti, načina nasleđivanja i genetskih varijanti koje dete dobije od roditelja. Zato je korisno da roditelji poznaju istoriju bolesti u obe porodične grane i da se, ukoliko postoji sumnja na nasledno oboljenje, posavetuju sa lekarom ili genetskim savetnikom.
Genetika nije jedino što dete nasleđuje od porodice
Osim fizičkih osobina i genetskih predispozicija, dete odrasta u okruženju koje oblikuje njegove navike, ponašanje i odnos prema svetu. Porodična bliskost, način komunikacije, običaji, odnos prema drugima i vrednosti koje roditelji neguju prenose se i kroz svakodnevni život. Dok geni mogu da objasne zbog čega dete ima iste oči kao tetka ili sličan oblik lica kao stric, porodično okruženje pomaže da razumemo kako dete razvija svoje navike i ponašanje.
Svako dete nosi jedinstvenu porodičnu priču
Sledeći put kada neko kaže da dete neverovatno liči na ujaka, strica ili tetku, odgovor je da za to postoji sasvim moguće genetsko objašnjenje. Ipak, dete nije kopija jednog člana porodice. Ono nosi jedinstvenu kombinaciju nasleđenih osobina, dok se njegova ličnost razvija kroz iskustva, odnose i odrastanje. Genetika nam pokazuje odakle potiču mnoge naše osobine, ali svako dete ostaje jedinstvena priča u kojoj se susreću nasleđe, ljubav i okruženje u kojem raste.



